Mercosur je zajedničko tržište četiriju južnoameričkih država: Brazila, Argentine, Urugvaja i Paragvaja. Uskoro će se pridružiti i Bolivija, a članstvo Venezuele, države u kojoj je nedavno uhićen predsjednik Maduro, suspendirano je prije osam godina. Mercosur je šesto najveće svjetsko gospodarstvo, trgovinski blok s ukupno 270 milijuna stanovnika. Pokušaj ugovora između Mercosura i Europske unije ovih je dana pod povećalom javnost, posebice zbog velikih prosvjeda europskih poljoprivrednika, farmera, seljaka…
U države Mercosura Europska unija izvozi strojeve i uređaje, kemikalije i farmaceutske proizvode, automobile i druga prijevozna sredstva, a uvozi poljoprivredne proizvode, mineralne proizvode, drvnu celulozu i papir. Europske poljoprivrednike posebno zabrinjava dio trgovinskoga sporazuma između EU-a i Mercosura koji se odnosi na poljoprivredne proizvode, žitarice, sjeme, plodove, hranu…
Zbog jeftine radne snage, što često pretpostavlja zapošljavanje sirotinje i djece, te zbog niskih standarda sigurnosti sjetve i proizvodnje južnoamerička soja, kukuruz ili pšenica nepravedna su konkurencija europskomu rataru.
Poseban je problem uvoza poljoprivrednih proizvoda u Europsku uniju glifozat. To je najkorišteniji herbicid na svijetu; na lošem je glasu jer uzrokuje oštećenje hormonskoga sustava i ne-Hodkinov limfom, rak bijelih krvnih stanica. Južnoamerički farmeri teški su ovisnici o glifozatu, koriste se njime pet puta više od europskih kolega, onečišćujući tako okoliš i proizvod. Isti onaj proizvod koji bi trebali kupovati Europljani. Otežavajuća je okolnost za članice Mercosura što njihovi farmeri ne mogu isprati tragove glifozata, ne mogu falsificirati izvozni proizvod jer ta kemikalija tijekom tretmana (špricanja) postaje sastavni dio biljke. Toksični glifozat nije na listovima, na plodovima ili na stabljici, nego je u listovima, u plodovima ili u stabljici biljke.
Nažalost i europski je seljak postao ovisan o glifozatu, nesposoban je osigurati visoke prinose bez agrokemije i nepismen je za uporabu alternativnih zaštitnih sredstava. Sada se ta ovisnost vraća kao bumerang jer nadolazi cunami jeftinih žitarica natopljenih glifozatom. U svakom slučaju Europska je unija spremna uvoziti žitarice i hranu koja se proizvodi na ilegalan način. To je regulacijsko licemjerje.
Mogući je scenarij da će europski uvoznici progledati kroz prste poljoprivrednomu arsenalu iz Južne Amerike koji je onečišćen prevelikim dozama glifozata ili će pak dopustiti europskomu poljoprivredniku povećanu potrošnju glifozata.
U oba je slučaja agrokemijska industrija Europe na dobitku. Stoga su članice organizacije »CropLife Europe«, poput »Bayera«, »Syngente«, »BASF-a« i »Corteve«, snažni podupiratelji trgovinskoga sporazuma između EU-a i Mercosura. Na taj će način zajedničko tržište biti obična trampa: europska će agrokemijska industrija u Južnu Ameriku izvoziti glifozat (neonikotinoide i ostale zaštitne kemikalije), a zemlje će Mercosura izvoziti u Europsku uniju glifozatom onečišćene žitarice. Europskoj komisiji preostaje izbor – spašavati europsku agrokemijsku industriju ili ugroziti tržište poljoprivrednih proizvoda i europskoga seljaka.
Zbog političkoga koketiranja s glifozatom Europska je unija oslabila svoju pregovaračku poziciju s Mercosurom. Iako je Europski parlament 2017. godine tražio potpunu zabranu glifozata, Europska komisija nije ju uvela. Tako, eto, ostaje glifozat na europskim poljima, tragovi glifozata na južnoameričkim biljkama, a sve zajedno završava kao kemijski aditiv na tanjuru Europljana.
