Među mnogim poslije Drugoga svjetskoga rata prešućivanim književnicima ime je i dječjega pisca, pedagoga, novelista i romanopisca Josipa Cvrtile.
Rođen je 8. ožujka 1896. u Jastrebarskom. Od 1907. polazio je novootvorenu nižu (malu) realnu gimnaziju u Krapini, a od 1911. Mušku učiteljsku školu u Zagrebu. Učiteljevao je u Krušljevu Selu kod Oroslavja, Šartovcu kod Kutine, Cagincu kod Ivanića, Bjelovaru i Zagrebu. Premda nije bio politički aktivan u NDH, 6. svibnja 1945. u dogovoru s obitelju napustio je Zagreb, a supruga i šestero djece ostali su u domovini. Nakon dvoipolgodišnjega boravka u izbjegličkom logoru Fermu pokraj Ancone u Italiji potkraj 1947. otišao je u Argentinu. Ondje je prvo radio kao sakristan i građevinski radnik, a zatim u Ministarstvu javnih radova. Umro je u Buenos Airesu 27. listopada 1966.
Od prvih pjesama u listu »Pobratim« 1912. objavio je do odlaska u emigraciju desetke tekstova u raznim književnim i dječjima časopisima, osobito u »Smilju«. Za djecu i mladež napisao je knjige »Ivanjska noć«, »Tri dječaka«, »Mali pelivan i druge priče i pjesme za mladež«, »Gradić u dolini i druge pripovijesti«, »Kalifov turban i druge pripovijesti«, »Mudri mandarin i druge pripovijesti« i »Seoce za gorom«. Uređivao je »Knjižnicu za mladež« Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora i školski list »Vrelo«, a 1942. uredio je »Čitanku za seoske produžne škole«.
Njegove su priče »simboličke, jednostavne i ljupke u invenciji, privlačive i poetične u pričanju, nenametljive u moralno-idejnom pointiranju« (Lj. Maraković), »prožete katoličkim svjetonazorom i moralističkom poučnošću, krasi ih formalna dotjeranost, spontanost, bujna maštovitost i neodoljiva naivnost« (N. Škrabe), pa »djeluju savršeno toplo i iskreno« (I. Kozarčanin).
Pisao je i za odrasle, primjerice novele u »Danici«, a pozornost su pobudili romani »Bijelo prijestolje. Roman iz suvremenog života« i »Dobra zemlja. Pripovijest iz seljačkog života«, objavljen tek 1997. Napisao je i više pedagoških članaka te je polemizirao s Matom Lovrakom o svrsi dječje literature. Nedvojbeno, svjedočio je u svojem književnom stvaranju »topla kršćanska načela« (S. Košutić), ostavivši djela koja i u našem vremenu zrače tako potrebnom dobrotom i ljepotom. (L)
