U proslovu dokumenta »Gaudium et spes«, pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Drugoga vatikanskoga koncila, piše: »No u naše se dane ljudski rod, uzbuđen i zadivljen zbog vlastitih pronalazaka i vlastite moći, ipak često tjeskobno pita o današnjem razvitku svijeta, o mjestu i zadaći čovjeka na čitavom zemaljskom krugu, o smislu svojega individualnoga i kolektivnoga napora te na kraju o posljednjoj svrsi stvari i ljudi.« Budući da je u čovjeka »usađeno svojevrsno Božje sjeme«, nije neobično da to izvanredno stvorenje želi pronaći dublje uporište vlastitoga života.
Međutim, bez obzira na iznimna tehnološka dostignuća i materijalni prosperitet, mnogi se ljudi osjećaju nespokojno tražeći odgovore na pitanja o temeljima ljudskoga postojanja. Crkva stoga svijetu donosi svjetlo evanđelja, svjetlo Isusa Krista koji govori: »Ja sam Put i Istina i Život« (Iv 14, 5). Osoba koja nije upoznala Krista, a duboko proživljava egzistencijalna pitanja i trudi se živjeti čestito, na putu je da možda pronađe Gospodina. »Tko traži istinu, traži Boga, bio toga svjestan ili ne«, kaže sv. Edith Stein.
Netflix je malo skrenuo
Da bi zaljubljenik u sedmu umjetnost pogledao film novijega datuma koji govori o tajni života i svojevrsnim duhovnim traženjima, a uz to je stilski istančan i značenjski višeslojan, malo je vjerojatno da će ga potražiti na Netflixovoj mrežnoj stranici. Međutim dogodilo se nešto neobično. Iako su filmovi na spomenutoj medijskoj platformi uglavnom namijenjeni za zabavu i opuštanje širega gledateljstva, u Netflixovoj distribuciji nedavno se pojavilo nesvakidašnje filmsko ostvarenje dramatične dubine koje djeluje ne samo potresno, nego i izazovno.
Vjernici u njemu mogu pronaći duhovne poruke i biblijske asocijacije, ali to ne znači da se ne će susresti s prijepornim prizorima i otvorenim pitanjima. Nevjernici film mogu shvatiti kao apologiju stanovite prirodne religije ili humanizma bez kršćanskoga Boga, ali premda se on rijetko spominje i čini se da nije u središtu priče, teško je reći da se njegovo postojanje niječe ili da je film u potpunosti lišen transcendentne dimenzije. Osim toga zastupaju se neke vrijednosti koje su u skladu s kršćanskim svjetonazorom, npr. afirmacija braka i obitelji, a to je osobito znakovito s obzirom na utjecajne ideologije i pokrete koji pokušavaju razgraditi tradicionalnu obitelj, prirodni identitet muškarca i žene te odgojnu ulogu oca i majke. Film je, dakle, kontroverzan i otvoren različitim tumačenjima, što ga čini ne samo zahvalnim za kritičko gledanje, nego i prikladnim za dijalog između onih koji su Boga pronašli, onih koji u njega ne vjeruju i onih kojih ga još traže, ali možda nekim zaobilaznim putom.
Nominiran za Oscara
Riječ je o povijesno–meditativnoj drami »Snovi na tračnicama« (»Train Dreams«) američkoga redatelja i scenarista Clinta Bentleyja. Temelji se na istoimenoj noveli Denisa H. Johnsona, američkoga književnika koji je sebe u jednom članku pomalo nesputano i ironično opisao kao »kršćanskoga obraćenika, ali opuštenoga i istančanoga«. Film traje 102 minute, praizveden je 26. siječnja 2025. na filmskom festivalu Sundanceu, a od 21. studenoga dostupan je na Netflixu.
Dobio je niz pohvala kritičara, Američki filmski institut proglasio ga je jednim od deset najboljih filmova u 2025. godini i nominiran je u četiri kategorije za 98. godišnju nagradu američke Akademije filmske umjetnosti i znanosti (Oscar) koja će biti dodijeljena 15. ožujka u Los Angelesu: za najbolji film, adaptirani scenarij (Clint Bentley i Greg Kwedar), kameru (Adolpho Veloso) i izvornu pjesmu (Nick Cave i Bryce Dessner). Valja također istaknuti australskoga glumca Joela Edgertona koji je glavnu ulogu odigrao uvjerljivo, dojmljivo i bez mnogo riječi pa stoga ne iznenađuje nominacija u kategoriji najboljega dramskoga glumca za uglednu nagradu Zlatni globus.
Dijalozi u Bentleyjevu filmu istodobno su jednostavni i duboki, sugestivni i sentenciozni, a ipak djeluju neusiljeno i vjerodostojno jer nisu plod apstraktnoga mišljenja ili intelektualnoga nadmetanja, nego životnoga iskustva priprostih ljudi koji rade i vole, plaču i smiju se, trpe i bore se. Dramatičnost života i prirode, njihove ljepote i kobnosti, krhkosti i uzvišenosti vizualno je oblikovana u slike koje gledatelja očaravaju i usredotočuju, zastrašuju i prosvjetljuju. Izražajnost slike prati izražajnost zvuka, čija impresionistička kakvoća pobuđuje melankolični doživljaj radnje i likova, a ingenioznom upotrebom tišine predstavljaju se duševna stanja odvojenosti i unutarnjega sloma, prisnosti i ljubavi. Naslovna pjesma na kraju filma u izvedbi legendarnoga Nicka Cavea nije samo sažetak života glavnoga lika, nego i snažna evokacija najdubljih ljudskih iskustava.
Duša u vrtlogu vremena
U središtu filma »Snovi na tračnicama« životna je priča Roberta Grainera koji je odrastao bez oca i majke, pronašao sreću u bračnom i obiteljskom životu na obali rijeke Moyie u državi Idaho, radio kao sezonski drvosječa i graditelj željezničkih pruga, a nakon osobne tragedije povukao se u osamu te zatim doživio vrijednost prijateljstva i na kraju života počeo shvaćati njegov smisao. Bio je suvremenik dvaju svjetskih ratova, svjedok industrijskoga i tehnološkoga napretka, prometnoga razvoja i ekonomskih kriza, masovnih deportacija i rasizma, nasilja nad čovjekom i eksploatacije prirode.
Nije mnogo govorio, ali je duboko proživljavao promjene koje su ga sve brže sustizale. Filmski pripovjedač u trećem licu priča o neumitnom protoku vremena te razotkriva skrivene misli i osjećaje glavnoga lika, šutljivoga čovjeka velike duše i stoičke izdržljivosti. Bogatstvo njegova unutarnjega života prikazuje se također kroz živopisne snove ispunjene sjećanjima i čežnjama, teškim opterećenjima i poetskim slikama ljudske topline i nježnosti. Robert Grainer umro je u snu 1968. godine u kolibi uz obalu rijeke koju je volio više od popločanih ulica i gradskih izloga. Imao je osamdeset godina. »Život mu je završio tiho kao što je i počeo«, kaže pripovjedač.
Vertikala filma
Misao vodilja Bentleyjeva djela može biti »Gospodin dao, Gospodin oduzeo« (Job 1, 20). Ljudski život shvaća se kao dramatična izmjena neizmjernoga blagoslova i neočekivane tragedije, a prirodni svijet – mjesto prebivanja i rada – prikazan je kao izgubljeni raj, ali i kao prostor kaosa i smrti. Glavni je lik, poput Joba, čestit, dobroćudan i pravedan čovjek koji unatoč strašnim gubitcima i velikoj patnji pokazuje izvanrednu strpljivost i jakost duha. Robert Greiner u teškim kušnjama ne griješi i ne proklinje Boga, nego se iz njegovih očiju prolama jednostavno i iskreno ljudsko pitanje »zašto«.
Može se reći da je Bog u filmu »Snovi na tračnicama« skriven, ali to, jasno, ne znači da nije prisutan. Treba ga znati prepoznati. »Apostola« Franka prvo upoznajemo kao drvosječu koji cijelo vrijeme propovijeda Bibliju, a zatim doznajemo da je riječ o rasističkom ubojici. Iza Božje riječi može se, dakle, skrivati veliko zlo. Njegov kolega, Robert Greiner, gotovo uopće ne spominje Boga, ali je svojim životom bliži Gospodinu od nekih Božjih »glasnogovornika«. Robert je svoju suprugu Gladys susreo tijekom prigodnoga odlaska u crkvu, a kad je Claire, mudra šumarska službenica, s nekim razlogom pripisala Greineru vjerske osjećaje, on je ostao zatečen na pomalo zagonetan način. Kraj filma je znakovit. Robert je u avionu i promatra svijet odozgo. U trenutku kad više nije mogao razlikovati gore i dolje počele su navirati slike njegova bogata i ispunjena života. Osmjehnuo se jer je prvi put osjetio da je povezan sa svime. Netko bi mogao reći da tek iz nebeske perspektive, iz perspektive vječnosti gdje više ne vrijede prirodni zakoni prostora i vremena, radost i patnja, život i smrt dobivaju cjeloviti smisao i potpunu ljepotu. Što je to ako nije Božja perspektiva?
