U rujnu 2021. uhićen je dugogodišnji međimurski župan Matija Posavec zbog sumnji u primanje mita, trgovinu utjecajem i zloupotrebu položaja. Posavec je prvotno priznao krivnju i dao ostavku na dužnost župana te su raspisani prijevremeni izbori za međimurskoga župana. Nakon kraćega izbivanja iz javnosti Posavec se kandidirao i premoćno pobijedio na prijevremenim izborima. Na novinarsko pitanje o moralnosti njegove odluke da se kandidira nakon podnesene ostavke Posavec je odgovorio: »U politici je jedino moralno, ispravno i poželjno pitati građane što oni misle.« Dalje je objasnio da su ga građani svojom potporom zamolili da se kandidira i rezultati prijevremenih izbori pokazali su ispravnost njegove kandidature.
Nakon pobjede na prijevremenim izborima 2021. pobijedio je i na redovitim izborima za međimurskoga župana 2025. Njegova regionalna stranka Nezavisna platforma Sjever (NPS) na parlamentarnim je izborima 2024. osvojila dva mandata u Saboru. Posavec je u međuvremenu povukao priznanje krivnje, ali je početkom lipnja nepravomoćno osuđen na 20 mjeseci zatvora zbog primanja mita i trgovine utjecajem.
Početkom ožujka uhićen je pak dugogodišnji načelnik Nove Gradiške Vinko Grgić zbog sumnje u počinjenje korupcijskih kaznenih djela. Grgić je podnio ostavku na dužnost gradonačelnika i raspisani su prijevremeni izbori. Grgić je i 2020. kao gradonačelnik Nove Gradiške bio uhićen zbog sumnja u korupcijska kaznena djela. Tada je podnio ostavku te se potom kandidirao i pobijedio na gradonačelničkim izborima 2021. Ponovno je pobijedio na gradonačelničkim izborima 2025. Protiv Grgića postoji potvrđena optužnica za primanje 100 tisuća kuna u zamjenu za pogodovanje pri dodjeli poslova u Novoj Gradiški.
Grgić se kandidirao i na prijevremenim izborima za gradonačelnika Nove Gradiške koji su održani u svibnju. U drugom krugu izbora pobijedio je protukandidata HDZ-a koji je imao snažnu potporu Vlade. U izjavi nakon pobjede Grgić je među ostalim rekao: »Pitanje moralnosti u politici, što je to?« Dodao je da se u politici može prepucavati i s jedne i s druge strane, ali ključni je odgovor potpora birača koju je dobio.
Matija Posavec i Vinko Grgić primjeri su uspješnih političara prema mjerilima pobjeda na izborima i duljine vladanja. Posavec je pet puta pobjeđivao na izravnim izborima za međimurskoga župana i svaki je put natpolovičnu većinu stekao već u prvom krugu izbora.
Posavec obnaša dužnost župana od 2013. uz kratki prekid kad je bio uhićen i podnio ostavku. Grgić je četiri puta pobjeđivao na izborima za gradonačelnika Nove Gradiške, tri puta u prvom krugu i jednom u drugom krugu izbora. Grgić je gradonačelnik Nove Gradiške od 2017. uz prekide zbog uhićenjâ i davanja ostavki na dužnost.
Posavec i Grgić dio su širega fenomena koji demokraciju ispražnjava od sadržajne dimenzije i svodi na proceduralnu dimenziju. Time se većinska volja birača postavlja kao jedino mjerilo morala i ispravnosti u politici. Odnos između sadržajne i proceduralne dimenzije oblikovao je odnos Katoličke Crkve prema demokraciji. Crkvena se hijerarhija protivila modernoj demokraciji u kojoj je većinska volja naroda izražena na izborima sama po sebi ispravna i moralna. Moderna je demokracija naglašavala primat većinske volje koja se ostvaruje na izborima, dok je Crkva ustrajala na moralnom utemeljenju političkoga odlučivanja. Kao primjer Crkvi neprihvatljivoga proceduralnoga shvaćanja demokracije teolog Jerko Valković ističe tekst austrijskoga pravnika i političkoga filozofa Hansa Kelsena u kojem on tumači proces suđenja Isusu pred Pilatom. Pred rimskim prokuratorom Isus kaže da je došao na svijet da bi posvjedočio za istinu. Pilat, pomalo skeptički, pita Isusa što je istina. Međutim ne čeka odgovor jer već unaprijed smatra da to pitanje nije rješivo, odnosno da ne će na njega dobiti odgovor. Obraća se masi i time prihvaća (i određuje) da masa odlučuje kako treba s Isusom postupati. Prema Kelsenovu mišljenju Pilat je djelovao demokratski jer prepušta narodu da donese odluku, tj. da narod odluči što je u tom kontekstu pravedno. Tako Pilat postaje slika (relativističke i skeptičke) demokracije koja istinu ne propitkuje niti se temelji na vrijednostima, nego postaje relevantno mišljenje većine.
Crkva je u međuvremenu prihvatila modernu demokraciju kao suštinsku kršćansku vrijednost, ali uvijek naglašavajući sadržajnu ispravnost biračke volje. U katoličkom shvaćanju demokracije naglasak nije na suverenosti naroda u odlučivanju, nego na autonomiji naroda koja pretpostavlja slobodu odlučivanja, ali i suštinski ispravan sadržaj odlučivanja.
Političari poput Posavca i Grgića smatraju da je potpora birača na izborima jedino mjerilo moralnosti i ispravnosti u politici. No većinska volja birača nije mjerilo moralnosti, pravednosti i ispravnosti. Demokracija se zasniva na slobodnom odlučivanju birača i političkoj volji većine, ali ta volja nije sama po sebi moralno ispravna. Potpora birača može se pridobiti lažima, prijevarama i korumpiranjem. Biračko odlučivanje lišeno moralnih zasada može izabrati i poduprijeti korumpirane, častohlepne i narcisoidne političare. Kako je svojedobno rekao francuski demokršćanski političar Pierre-Henri Teitgen: »Demokracija ne može biti svedena na glasačku kutiju. Svedena na glasačku kutiju, ona je jednako smiješna i apsurdna kao što je njezini kritičari prikazuju.«
