Pozdrav. Ima glasova koji u Hrvatskoj prizivaju promjenu modela financiranja Katoličke Crkve te ističu talijanski model »8xmille« kao uzor. Ne znam puno o tom modelu, osim da građani mogu izabrati komu žele usmjeriti dio svojih poreza i prireza. Možete li informirati više o tom talijanskom modelu?
B. K.
Mislimo da nema boljega izvora za davanje odgovora na Vaše pitanje od Talijanske biskupske konferencije, na čijoj smo internetskoj stranici pronašli i tekst koji ćemo Vam dijelom prevesti i protumačiti. »Što je 8xmille?« (8 od tisuću) naslov je teksta koji već u izdvojenom dijelu ističe da je »zakon o 8 od tisuću primijenio sedmi članak Ustava koji potiče nove oblike financiranja Crkava dobrovoljnim (slobodnim) prilozima (izdvajanjima) građana«.
Osam promila (odnosno 0,8 %) zakon je prema kojem porezni obveznici mogu odlučiti usmjeriti 0,8 posto svojega godišnjega poreza na dohodak vjerskim zajednicama ili humanitarnim projektima talijanske države, što znači da se sredstva rabe za financiranje vjerskih aktivnosti, socijalnih i zdravstvenih projekata, obrazovanja te humanitarne pomoći u Italiji i inozemstvu, a primatelji su bilo Talijanska Republika (za socijalnu pomoć, katastrofe, kulturu) ili neka od zakonski priznatih vjerskih zajednica, među kojima je i Katolička Crkva. Treba reći da upravo porezni obveznici prilikom ispunjavanja porezne prijave biraju jednoga primatelja, a taj im iznos nije dodatni trošak, nego se dio poreza koji bi ionako bio namijenjen državi preusmjerava prema želji obveznika.
Talijanska biskupska konferencija nadalje tumači da je zakon ili porezna prijava »osam promila« uspostavljena Zakonom br. 222 iz 1985. »nakon Sporazuma između Svete Stolice i Talijanske Republike iz 1984. kojim se revidira Lateranski konkordat iz 1929., čime je definitivno ukinut tzv. ‘beneficijalni sustav’ i, u pogledu potpore svećenstvu, ukinut mehanizam ‘congrua’« (pojam označava institut prikladnoga ili dostatnoga uzdržavanja koji se odnosio na svećenike i župnike, koji u svojim župama nisu imali dovoljno sredstava za život). »Provedene su preporuke Drugoga vatikanskoga koncila, usklađene su odredbe talijanskoga Ustava, posebno članka 7., te je prepoznat ‘nesumnjiv kolektivni interes za uvođenje novih, modernih oblika financiranja Crkava, kojima se olakšavaju besplatni doprinosi građana ostvarivanju vjerskih ciljeva i interesa’.« Taj zakon stupio je na snagu 1990. te je uspostavio »nove mehanizme financijske potpore Crkvi, uključujući poreznu prijavu ‘8 x 1000’ i porezno priznate priloge za svećenstvo«. »Država svim poreznim obveznicima osigurava udio koji odgovara 8 x 1000 od ukupnoga prihoda od IRPEF-a (poreza na dohodak)« te se time ukidaju izravni državni doprinosi, »a uvodi se oblik sudjelovanja, određen slobodnim izborom građana – poreznih obveznika«. Oni određuju udio koji pripada svakomu primatelju izražavanjem svoje preferencije prilikom podnošenja porezne prijave. Stoga »8×1000« nije »dodatni porez« koji se nameće građanima, jer je iznos udjela već uključen u ukupni porez na dohodak (IRPEF).
Talijanski biskupi nude odgovor i na pitanje zašto »8xmille« te ističu da se s tih »osam promila« »osiguravaju bogoslužne i pastoralne potrebe 226 talijanskih biskupija, potpora svećenicima, projektima kulturne baštine i sve više dobrotvornim projektima diljem Italije i u inozemstvu«. Svi ti projekti »ističu se svojom kvalitetom, širokom prisutnošću diljem zemlje, sposobnošću okupljanja i druženja ljudi, doprinosom zapošljavanju i razvoju te zaštitom koju su zajamčili znatnomu dijelu povijesne, kulturne i umjetničke baštine«. »Također pokazuju solidarnost sa zemljama u razvoju, promičući razvoj mnogih zajednica koje se suočavaju sa siromaštvom i socijalnom ranjivošću«, o čemu se na posebnim tijelima vodi računa u procesu raspodjele, ističu biskupi i zaključuju da se »porez 8 x 1000 ne može smatrati troškom, nego stalnim ulaganjem koje vodi pozitivnomu i opipljivomu utjecaju na cijelu zajednicu, počevši od onih koji žive u potrebi i teškoćama«.
