Među novinarima i političkim misliocima što ih je iznjedrio Hrvatski katolički pokret istaknuto je i ime Franje Dujmovića. Rođen je 2. kolovoza 1904. u Oriovcu. Gimnaziju je pohađao u Požegi, a završio je u Slavonskom Brodu 1923., kada je upisao studij prava u Zagrebu i postao član HKAD-a »Domagoj«, a ubrzo je ušao u Hrvatski orlovski savez te 1929. u Veliko križarsko bratstvo. Nakon završetka studija, postignuta doktorata i vojske službovao je od 1932. kao sudski pripravnik, perovođa, sudac i odvjetnik u Negotinu, Novom Sadu, Pančevu, Rekovcu i Vukovaru te od 1938. u Slavonskom Brodu, gdje je s Antom Oršanićem uređivao »Posavsku Hrvatsku«. Za vrijeme NDH bio je ravnatelj i glavni urednik dnevnika »Nova Hrvatska« i ravnatelj časopisa »Hrvatska smotra«. U prosincu 1943. imenovan je vijećnikom Sudbenoga stola u Zagrebu, a krajem 1944. premješten je u Konzulat NDH u Ljubljani. U svibnju 1945. je emigrirao te je 1947. stigao u Brazil. Nastanio se u Sao Bernardo do Campu, gdje je umro 24. prosinca 2000. godine.
Prve spisateljske korake učinio je u dnevniku »Narodnoj politici« i mjesečniku »Luči« 1925., a zatim je pisao u brojnim katoličkim i drugim glasilima. Većinom su to članci o katoličkom pokretu te o pitanjima unutarnje i vanjske politike, s naglaskom na pravo hrvatskoga naroda na samoodređenje. Nakon rata objavljivao je u čikaškoj »Danici« i »Hrvatskom kalendaru«, »Hrvatskom narodu« (B. Aires), »Hrvatskoj reviji«, »Hrvatskom tjedniku« i »Hrvatskoj slobodi« (Melbourne) te u uglednoj reviji na španjolskom jeziku »Studia Croatica«. Godine 1976. objavio je knjigu »Hrvatska na putu k oslobođenju – Uspomene i prosudbe«. Slijedeći većinski pogled hrvatskih emigrantskih intelektualaca NDH, držao je njezin osnutak željom hrvatskoga naroda, a njezin slom poukom za budućnost. Kritički je pisao o Paveliću, kojega je držao samodršcem, odgovornim za Rimske ugovore, ishod rata i bleiburšku tragediju. Iako je u mnogim tekstovima kritičan prema srpskoj politici, koju je smatrao posve nerazumnom u odnosu na Hrvate, zaključio je: »Hrvati moraju shvatiti jednu jedinu istinu, da Hrvatsku mogu uništiti samo Hrvati, a ne Srbi.« Mislio je pritom osobito na nemar Hrvata prema demografskomu pitanju, tražeći da se tomu posveti najveća pozornost. (L)
