Arheološki je muzej Istre od 2005. do 2009. izvršio radove iskapanja do dubine od 8 metara na prostoru od 4000 m2 i zaštite pulskoga lokaliteta sv. Teodora. Lokalitet je povijesno mjesto, koje se nalazi na prostoru prvoga histarskoga naselja (11. – 1. st. pr. Kr.), vremena rimske kolonizacije tadašnje Pole (od 46. g. pr. Kr. do 5. st.), kasnoantičkoga i srednjovjekovnoga razdoblja (5. – 7. st.), kasnosrednjovjekovnoga razdoblja i razdoblja novije povijesti u 20. i 21. st.
Iz vremena rimske pretkršćanske vladavine na jugoistočnom dijelu kompleksa pronađeni su ostatci rimskoga sakralnoga hrama posvećenoga Herkulu, tadašnjemu zaštitniku Pole. U blizini se nalazila i stambena kuća s vlastitim svetištem rimske božice Salus, zaštitnice zdravlja. Cijelo je područje srušeno u 5. st. nakon požara na tom dijelu grada. Građevni je materijal kasnije iskorišten za izgradnju sljedećih objekata. Za vrijeme toga perioda kompleks je bio vezan uz kultove vode, čistoće i zdravlja.
U ranom srednjem vijeku (5. – 9. st.) izgrađena je jednobrodna kršćanska crkvica od koje su pronađeni mnogi kameni ulomci. U 6. st. osnovana je Pulska biskupija s biskupom Antonijem (510. – 547.). Crkva je porušena u 15. st. kako bi se na njezinu mjestu podigla g. 1458. kasnogotička crkva sv. Teodora uz ženski benediktinski samostan. Samostan je uz zgradu sadržavao atrij sa zdencem, a crkva je bila sa zvonikom. Okolo se prostiralo groblje, a unutar crkve kripta sa 11 grobova. Crkva i samostan napušteni su 1789. u vrijeme ustroja crkvenih granica s državnim granicama. Nakon osnivanja Pulske i Porečke biskupije 30. lipnja 1828., a za vrijeme austrougarske vladavine i izgradnjom njihove vojarne 1873. porušeni su napušteni objekti toga područja zajedno s crkvom sv. Teodora. U 20. st. na istom su mjestu izgrađene zgrade za tvornicu duhana, koja je 2002. izgorjela. Od tvornice je ostao samo veliki dimnjak.
