»Iz kamena povijest, a iz povijesti svijest«, govorio je i tako radio za svoj narod don Frane Bulić. Mnoga vela skinuo je s hrvatske povijesti i s pravom nosi znamenit naslov oca hrvatske arheologije.
Rođen je 4. listopada 1846., na blagdan sv. Franje, u Vranjicu kraj Splita. Osnovnu je školu pohađao u Priku kod Omiša, gimnaziju u Splitu, teologiju u Zadru 1865. – 1869., kada je zaređen za svećenika. Na bečkom je sveučilištu studirao klasičnu filologiju, slavistiku i arheologiju. Od 1873. do 1877. predavao je na gimnazijama u Splitu i Dubrovniku. Godine 1877./78. bio je u Beču na studiju epigrafike, a nakon toga radio je kao konzervator zadužen za starine na području cijele Dalmacije. Bio je ravnatelj splitske gimnazije, ravnatelj Arheološkoga muzeja te suradnik i urednik »Bulletino di archeologia e storia dalmata / Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku«. Biran je za zastupnika u Dalmatinski sabor <http://hr.wikipedia.org/wiki/Dalmatinski_sabor> i u Carevinskom vijeću u Beču, gdje se zauzimao za političko sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Umirovljen je 1896.
Uz ostalo otkrio je baziliku u Manastirinama, u kojoj su bili pokopani mučenici Venancije i Dujam iz Dioklecijanova doba. Godine 1891. otkrio je u Rižinicama kraj Solina kameni ulomak s natpisom kneza Trpimira. U Splitu je 1894. osnovao društvo »Bihać« za proučavanje povijesti iz doba hrvatskih narodnih vladara i otkrio crkvu svete Marte, koju je izgradio Trpimir, s natpisom na kojem se spominje hrvatsko ime, zatim znameniti sarkofag kraljice Jelene iz 976., temelje crkve svete Marije i crkve svetoga Stjepana, u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće.
Mnogo je pisao. Svojim ugledom najviše je pridonio održavanju Prvoga svjetskoga kongresa kršćanske arheologije u Splitu i Solinu 1894. Iskoristio je svoj ugled i utjecaj da bi 1920. godine na pariškoj mirovnoj konferenciji obranio hrvatsko pravo na istočnu obalu Jadrana.
»Politika don Franina bila je: raditi na svakom koraku za narod, a ne za sebe, imati čist i određen pravac i ne skretati ni desno ni lijevo od zacrtanog smjera« (L. Katić).
Umro je 29. srpnja 1934. u Zagrebu, a na grob u Manastirinama dao je na latinskom uklesati: »Ovdje počiva Frane Bulić, grešnik i nedostojan svećenik, čuvajući časne pragove svetih salonitanskih mučenika.« (L)
