S pravom bi se prekretnicom u Domovinskom ratu mogla nazvati svaka hrvatska vojna pobjeda tijekom turbulentne 1991., kada je Hrvatska pred naletom velikosrpskoga agresora ostala razoružana i zaboravljena od ostatka svijeta. U niz takvih bitaka bilo bi također pravedno ubrojiti i munjevito osvajanje vojarne Jugoslavenske narodne armije u Delnicama 5. studenoga 1991.
U Delnicama je bila perspektiva obrane Hrvatske
Sunčanoga, ali i prilično prohladnoga nedjeljnoga listopadskoga jutra u Delnicama smo se susreli sa skupinom branitelja koji su bili neposredni sudionici i organizatori važne vojne operacije. Naše susretište bilo je na delničkom groblju, podno novoga spomenkriža u čast pripadnika 138. brigade Hrvatske vojske – »Goranskih risova«. Brigada je početkom studenoga 1991., zajedno s pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko, akciju osvajanja vojarne uspješno privela kraju u samo jedan dan. Delničko groblje i vojarnu dijeli nekoliko stotina metara zračne udaljenosti. »Mi smo znali da je u Delnicama perspektiva obrane cijele Hrvatske. Ujesen je vojska ostajala bez streljiva, eksploziva… A u Delnicama je bila vojarna JNA s tri skladišta – V1, V2 i V3 – s otprilike 6000 tona eksploziva. Dakle, nevjerojatna količina naoružanja na jednom mjestu – što je i cijelu operaciju činilo vrlo zahtjevnom. Da je ta vojarna otišla u zrak, s njome bi vjerojatno nestale i Delnice«, govori nam Miljenko Balen, general Hrvatske vojske, ratni zapovjednik »Goranskih risova«.
Presudnoga jutra – spustila se magla
»Važnost Delnica prepoznao je i predsjednik Franjo Tuđman. Usporedno s organizacijom akcije tekao je i ustroj 138. brigade – ‘Goranskih risova’. No mi smo doista bili u poziciji da molimo Boga da nam pomogne u vrijeme našega napada. Trebala nam je vremenska nepogoda«, prisjeća se general Balen. Prognoze su govorile da bi se između 1. i 5. studenoga mogla spustiti gusta magla. To se zaista dogodilo i akcija je započela u 7 sati ujutro 5. studenoga. Magla je pomogla da u akciji nije bilo većih stradanja hrvatskih vojnika. Zbog magle avijacija JNA nije mogla djelovati, premda su srpski borbeni avioni neprestano oblijetali iznad područja, iznad glava hrvatskih vojnika u naletu. No vojarna je došla pod hrvatsku kontrolu u istom danu.
Nedugo nakon osvajanja vojarne, podsjeća general Balen, uslijedio je drugi dio operacija, možda i jednako zahtjevan kao i samo oslobađanje vojarne. »Maglu smo potom iskoristili da bismo odmah distribuirali zarobljeno naoružanje. Bio je to zaista impresivan prizor – 250 različitih kamiona, šlepera koji su već idućega jutra krenuli razvoziti naoružanje. Došli su nam pomoći oko svega i pirotehničari iz Zagreba. Zato do danas čvrsto vjerujemo da je Bog bio uz nas jer smo uspjeli izvesti takvu akciju do kraja«, dodaje general Balen. Čim su se nestankom magle stvorile povoljne prilike za djelovanje vojne avijacije, raketirana je vojarna, no većih posljedica nije bilo budući da je ona tada bila ispražnjena od eksploziva.
Istina je zapisana – naći će ju tko želi
»Goranski risovi« su nakon osvajanja vojarne u Delnicama premješteni na bojište u Lici, gdje je brigada ostala do kraja rata. Brigada je dala 16 poginulih i još 220 ranjenih vojnika. Novi spomenkriž podignut je njima u čast. Za njegovu izradu bilo je potrebno otprilike 250 sati rada, govori nam njegov autor, samostalni umjetnik Duško Jurković. Križ kao da želi i brojem uloženih sati truda progovoriti o broju ranjenih i poginulih. »Za mene je takva zadaća bila velika čast. Nisam neposredni sudionik vojnih djelovanja, ali branitelji su me po nekim ranijim mojim radovima zapazili te me pozvali da izradim križ koji je sada pred nama«, rekao nam je umjetnik Jurković. Križ je izrađen od hrastovine.
Obljetnica ustroja 138. brigade Hrvatske vojske – »Goranskih risova« u Delnicama u srijedu 28. listopada protekla je, kao i ranijih poratnih godina, u svečanom ozračju koje je uključilo i euharistijsko slavlje. »U vrijeme rata, dok je JNA kontrolirala vojarnu, među ljudima je vladao strah jer se nije znalo kako će se sve rasplesti. Primjerice, nesmotrenošću jednoga pilota cijele su Delnice zbog blizine vojarne mogle biti razorene«, govori nam Darko Kolenc, sudionik akcije 5. studenoga 1991. i sadašnji predsjednik kluba 138. brigade – »Goranskih risova«. »Ujesen 1991. ja sam već prilično bio upoznat s ratom koji je bio pred nama. Naime ja sam došao iz Pakraca. Ondje sam početkom ožujka te godine svjedočio napadu JNA. Kako sam evakuirao djecu, našao sam se spletom okolnosti u Delnicama. Ovdje sam se odmah pridružio drugim braniteljima u ustrojenoj 138. brigadi«, prisjeća se Kolenc.
Kao za mnoge branitelje u Hrvatskoj, ni za našega sugovornika Kolenca ne može se reći da je bio sasvim zadovoljan raspletom mnogih zbivanja nakon Domovinskoga rata. »No to je sada već pitanje na koje moraju odgovoriti političari. Mi smo kao branitelji u tom povijesnom trenutku svoju zadaću odradili. Jasno, pojedini sudionici ratnih događanja mogu iznositi i neka svoja vlastita viđenja. Međutim sve je zapisano o tom kako je tijek obrane Hrvatske išao. Istina je u arhivima. Tko je traži, tko je želi, ondje je može provjeriti«, kazuje Kolenc.
Privrženost braniteljima očituje se i u športskim rezultatima
Na promišljanja sugovornika Kolenca nadovezao se Željko Sokol, također jedan od »Goranskih risova«. »Možda današnji mladi nisu do kraja svjesni važnosti hrvatske pobjede u Domovinskom ratu. Možda još nisu spoznali do kraja kolika je bila cijena naše slobode i što uopće mogu sada kada im je ta sloboda dana. Problematično je što se u sve upliću i nekakvi ‘izvandomoljubi’, ljudi koji se smatraju nekakvim globalistima i kozmopolitima i koji u javnosti žele stvoriti nekakve drugačije slike o zbivanjima u ratu«, upozorava sugovornik Sokol.
Iako je pritisak prema zaboravu i omalovažavanju žrtava koje su dane u razdoblju Domovinskoga rata još uvijek golem i nezanemariv, branitelj Sokol ipak stavlja veliko pouzdanje u mlade. »Imamo i puno naših mladih koji studiraju vani, koji su se našli i u nekim europskim institucijama. Vjerujem da će i oni biti pozvani u nekom trenutku ostvariti pozitivniju prevagu. Uostalom treba razlikovati ‘masu’ od pojedinca. Masom se može vrlo lako manipulirati i odvesti ju u pogrješnom smjeru. Vidjeli smo to i s nedavnim navijačkim neredima. Međutim rekao bih da je u našoj zemlji većina još uvijek uz nas branitelje, za Domovinski rat, za Hrvatsku! Ona se uvijek nekako izdigne. Uostalom ne svjedočimo li tomu u novije vrijeme svaki put kada Hrvatska ostvari neki veći športski rezultat?« pitao je na zaključku našega razgovora branitelj Sokol.
Praštati treba čak i kada druga strana ne traži oprost
