Evo ih, pak šaraju! – u vruće subotnje jutro, pogleda uperena u nebo, susjeda Ruža naslonjena na svoj plot priča tako da ju čujemo svi iz naselka. – Dođe vikend i uzmuvaju se, razlete svi ti avioni pa nam po nebu prahom rišu te bijele križaljke! I onda, kad bu početkom tjedna tu pala tuča, tam iza dva kvarta snijeg, a prek brda bu vihor čupal stabla… Onda ćete reći da ja stara norim, da zmišljam teorije zavjere! Kao da i vi na vijestima ne vidite da se i veći mrelci od mene zaklinju »kako nikad u životu još nisu doživjeli takvu tuču, takvu oluju, ‘ovo ili ono’«? A živi su dugo skoro kak’ i Joža najprvi!… I onda me dajte samo uvjeravajte da su to sve normalne prirodne pojave!? Frišku figu! Pa kugle ledene tuče veće su neg’ nove »sljadoljedne kugljice« u Primorju, a u Zagorju su usred lipnja imali snijega više neg’ na Zlatnu kraljicu ijednog siječnja, kad nam prirede »sunčanicu«! I kak’ da onda moji na selu žive od poljoprivrede, uz te tuče i potope? I meni u vrtu potučene te tri mrkvice za unuke… Ma, i te vremenske promjene se rihtaju više na zemlji neg’ na nebu! Jer da je ta tuča prava, kaj bi koga smetalo da se jedan mladi fratar dosjetio da tuče zvonima protiv tuče, kak’ su nekad pod normalno tukli naši stari zvonari. I nitko im se ni smijal, kak’ se sad tome smiju tobož’ duhoviti novinari! Umjesto da se zapitaju, ti protunarodni novinari, za protugradne rakete i zašto ih ne ispaljujemo?…
– Tja, valjda se vlasti boje da ih slučajno ne dobacimo do Rusije? Makar, oni su nama već hitili onu staru badevanu Katarine Velike, kao neslužbenu najavu rata, samo što NATO nije nasjeo na tu leteću sanitariju – pokušava joj odgovor dati Debeli, premda Ruža odgovora ne očekuje…
– Ne, rađe se ti fakini rugaju fratru – nastavlja susjeda brzinom blendera – da je »njegova crkvena zvonjava sigurno malo smanjila ledene kugle s neba«. A donedavno su nas, kak’ ih ni sramota, ti isti novinari besramno i nasmrt ozbiljno uvjeravali kak’ ćemo s dvije ili još bolje tri doze cjepiva »imati blaže simptome korone«. Baš! Valjda bi vujec Dragec sad bil bez nogu da ni primil bustera? Ovak, samo ne more doć’ ni do šupe s alatom, nogice mu se od trombića i tromboida zakoče kak da ih je netko ištekal iz struje, a još donedavno je bežal brže od kosilice… Ipak, vele doktori, to mu je došlo od starosti. Nagle. Skoro kak’ tuča! Ma znate kaj, susedi, – nagne se prema Debelom i meni, onako u povjerenju – ak’ ta zvona baš i ne rastjeraju sve crne oblake i tuču, makar da raščiste sve te kaj crkvu ne voliju, i to bu već nekaj!… – Heeh, samo što joj to ne rekoh naglas, čini mi se da se s druge strane puno jače tuče… »za« tuče! I širom svijeta, ali i u našoj dragoj kiflici. Pa su tutnjavom već rastjerali ne samo puno ljudi sa zemlje i iz zemlje, vjernika iz crkava, nego su počeli pomalo rastjerivati i prave pastire. Kako li samo tuku, rastjerat će i oca i majku iz obitelji, a djecu s popisa rođenih… Ne uzvrati li im se zvonjavom na sva zvona, pa i ona sa srušenih tornjeva.
