Veće korištenje obnovljivih izvora energije sigurno ne će moći odmah pokriti rastuće potrebe, međutim, barem bi u sektoru turizma, i to za zagrijavanje vode, sunčevu energiju trebalo koristiti u daleko većoj mjeri. No, kako se sunčeve zrake ne koriste ni za tako jednostavnu svrhu, proizvodnja električne energije iz toga obnovljivoga i besplatnoga izvora u Hrvatskoj je na mizernoj razini. Potencijala dakako ima, pa je i Maroš Šefčovič, potpredsjednik Europske komisije, govoreći na konferenciji o budućnosti energetike nedavno održanoj u Zagrebu, nakon što je izrazio zadovoljstvo time što je Hrvatska već prekoračila nacionalne ciljeve za obnovljive izvore do 2020., ipak podsjetio na golemi potencijal od 30 GW u energiji vjetra i sunca, čijim bi korištenjem Lijepa Naša mogla smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova.
Naime, Pariškim sporazumom o smanjivanju emisija stakleničkih plinova, što god američka državna administracija mislila o tome, države svijeta opredijelile su se za niskougljični razvoj zato da bi se rast Zemljine temperature zadržao ispod 2 Celzijeva stupnja. Na spomenutoj konferenciji i predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković pohvalio se da sa 29 % udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji Hrvatska već danas ostvaruje cilj EU-a, a istaknuo je i potencijal sunca i vjetra.

Neovisnost i radna mjesta?

Iz Greenpeacea su pak na to reagirali složivši se da su oba podatka točna, no da se u njima, nažalost, ogleda inertnost i neambicioznost hrvatske energetske politike. Naime, kako objašnjavaju, cilj o udjelu obnovljivih izvora nominalno je ostvaren, no velikim dijelom zahvaljujući starim hidroelektranama izgrađenim u doba bivše države te visokim udjelom ogrjevnoga drva u proizvodnji toplinske energije. Međutim, upozoravaju iz Greenpeacea, ni velike hidroelektrane ni grijanje na drva ne mogu se smatrati korištenjem obnovljivih izvora energije u modernom smislu, niti iza toga stoji neka posebna politika ove ili prethodnih vlada.
Tako je, uz potencijal od 30 GW iz sunca i vjetra danas u Hrvatskoj instalirano 490 megavata vjetroelektrana i tek 50 megavata sunčanih fotonaponskih elektrana, što je ukupno 540 megavata – manje od 2 % potencijala koji je spomenuo predsjednik Vlade Plenković. »Sunčana Hrvatska trenutno proizvodi manje energije iz sunca nego skijaški grad Maribor. Upola manja Slovenija ima pet puta više solarnih kapaciteta nego Hrvatska, a Grčka ima čak 50 puta više solarnih elektrana. To je naša prava pozicija u Europi«, ističe Zoran Tomić, direktor Greenpeacea u Hrvatskoj. Stoga poziva Vladu da što prije hrvatskim građanima omogući nesmetanu vlastitu proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, ponajprije iz krovnih solarnih elektrana, te uspostavi mehanizme poput neto mjerenja, niske odnosno realne cijene priključka solarnih sustava na mrežu, godišnji obračun, i druge mjere koje će hrvatskim građanima olakšati vlastitu proizvodnju električne energije, a Hrvatskoj donijeti stvarnu energetsku neovisnost i nova radna mjesta.

Poticanje na proizvodnju

S obzirom na to da je na konferenciji o energetici predsjednik Vlade istaknuo da »Zemlju nismo naslijedili od svojih predaka, nego smo ju posudili od svojih potomaka«, Greenpeace ga poziva da, u to ime, potomcima ostavi više od 2 % energije iz sunca i vjetra. Vlada je prošli mjesec doduše donijela Uredbu o priključenju kojom se, kako su priopćili iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike, pojednostavljuje postupak i omogućuje kućanstvima proizvodnja električne energije. Riječ je o Uredbi o izdavanju energetskih suglasnosti i utvrđivanju uvjeta i rokova priključenja na elektroenergetsku mrežu kojom se od 1. travnja 2018. uređuju postupci izdavanja energetskih suglasnosti kojima se utvrđuju pojedinačni uvjeti priključenja na energetsku mrežu te ugovorni odnosi korisnika mreže i nadležnoga energetskoga subjekta u pogledu uvjeta i rokova priključenja. Uredbom je definiran i poseban postupak za kućanstva koja žele ostvariti vlastitu proizvodnju električne energije u postojećoj električnoj instalaciji, unutar svoje postojeće priključne snage, čime se kućanstva u Hrvatskoj želi potaknuti na vlastitu proizvodnju.

Uz potencijal od 30 GW iz sunca i vjetra danas je u Hrvatskoj instalirano 490 megavata vjetroelektrana i tek 50 megavata sunčanih fotonaponskih elektrana

Sveučilišni profesor dr. Ljubomir Majdandžić, utemeljitelj i dugogodišnji predsjednik, a danas član Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju (HSUSE), ujedno i prva osoba koja je uspjela u HEP-ovu mrežu prepustiti višak električne energije koju je proizvela njegova kuća »Solarni krov Špansko«, o tome hoće li spomenuta uredba potaknuti veću instalaciju fotonaponskih elektrana kaže: »Uredba ne će znatno pojednostaviti i smanjiti troškove priključenja malih sustava na obnovljive izvore energije poput manjih solarnih elektrana ugrađenih na krovovima građevina. Naime, ona ne donosi izravnavanje potrošnje i proizvodnje električne energije na godišnjoj razini ugradnjom dvosmjernih brojila kućanstvima koja bi instalirala male fotonaponske sustave snage 5 do 10 kW za vlastitu potrošnju energije.« Dr. Majdandžić upozorava da bi se upravo izravnavanjem proizvedene i potrošene električne energije preko istoga obračunskoga mjernoga mjesta ugradnjom dvosmjernoga brojila, što sad nije dopušteno, kao i obračunom na godišnjoj razini, brzo povećao broj instalacija fotonaponskih elektrana na krovovima kućanstava i bez poticaja države i naknade za obnovljive izvore energije koju plaćaju svi potrošači električne energije u Hrvatskoj. Iz osobnoga iskustva poznato mu je kakvi problemi prate onoga tko želi sam proizvoditi električnu energiju iz sunčeve. Naime, nakon povratka iz Njemačke 2003. godine, dr. Majdandžić odlučio je realizirati projekt »vlastite solarne kuće« koji će, uz ugodno stanovanje, omogućiti i sustavno mjerenje ušteda dobivenih korištenjem i pretvorbom energije sunčeva zračenja u električnu i toplinsku energiju, čime bi se znanstvenoj i stručnoj zajednici, kao i hrvatskim građanima, dokazale velike mogućnosti korištenja toga besplatnoga obnovljivoga izvora kojim Hrvatska obiluje. Na pitanje s kojim se problemima susretao, dr. Majdandžić kaže: »Najveći su problemi bili, a i danas su, u administraciji. Čim se počne nešto raditi uvode se ograničenja, kvote, biljezi, elaborati, certifikati, potvrde, uvjerenja, izjave javnoga bilježnika itd.«
Kako kaže, i tadašnje i današnje zaprjeke većem korištenju sunčeve energije su iste, politički su priječile da taj besplatan izvor bude korišten u Hrvatskoj kao što se koristi u nekim drugim zemljama EU-a jer je Hrvatska na samom dnu Europe po instaliranim sustavima za korištenje sunčeve energije, tako da nije iskorištena komparativna prednost koju ima.
»Problemi nisu tehničke naravi, nego je riječ o spoznaji trenutka vremena i čvrste odluke svih koji se bave problemima energije u ovoj zemlji, i to poradi naše djece, prije svega. Objektivnost i odgovornost leže na onima koji su se bavili energetikom, vjerodostojnost na onima koji se sada bave energetikom i mudrost na onima koji će se ubuduće baviti energetikom jer je Hrvatska sve više ovisna o uvozu svih oblika energije«, ističe dr. Majdandžić i dodaje da provedbeni propisi ne potiču korištenje sunčeve energije iako zakonski propisi iskazuju pozitivan stav prema svim obnovljivim izvorima energije.
Strategija do kraja 2018.?
Naime, uvođenjem kvota građanima koji bi željeli uštedjeti i smanjiti potrošnju energije u svojim kućama pomoću npr. manjih fotonaponskih sustava, onemogućena je njihova izgradnja. To pokazuje, smatra dr. Majdandžić, da se pogodovalo interesu pojedinaca i skupina te tako stalo na stranu krupnoga kapitala čiji je interes iznad općega dobra hrvatskoga društva. »Ne koristiti svoje prirodne resurse kao što su sunce, čisto more, zrak i voda najučinkovitije, u skladu s održivim razvojem i dugoročnim ciljevima zaštite okoliša, poradi očuvanja raznolikoga prirodnoga bogatstva i ljepote svoje zemlje, bila bi doista znanstvena izolacija i profesionalna sljepoća odgovornih ljudi u Republici Hrvatskoj. Političari moraju biti dobri gospodari i mudro upravljati hrvatskim prirodnim resursima. Oni bi trebali voditi hrvatski narod u puninu pravedne, ljudski dostojne i održive tolerancije te stvarne demokracije, služeći općim interesima hrvatskoga društva«, zaključuje dr. Majdandžić. A hoće li hrvatskomu energetskomu sektoru napokon svanuti sunce, pokazat će nova energetska strategija koja se očekuje do kraja ove godine i koja bi trebala biti usklađena sa Strategijom niskugljičnoga razvoja Republike Hrvatske.

IZVORPrilika br. 2/2018.
Prethodni članakRJEŠENJE GRANIČNOGA PITANJA HRVATSKE I SLOVENIJE Granice su ucrtane na dan priznavanja samostalnosti. I točka.
Sljedeći članakU POTRAZI ZA SAVRŠENIM ZVUKOM Kakva kultura, takvi glasoviri