Čekajući da šef prvi digne »tur« pa da i obični smrtnici mogu krenuti s posla, moja ženica Jelica (u prijevozu vlastitoga muža) stiže u kuću tek predvečer, taman da ugledamo najmiliji obiteljski prizor kad baka i djed pišu zadaću s unučadi…
– Bako, kako da odgovorim na ovo pitanje – grize Jurica gumicu na stražnjem vrhu olovke. – »Što čekamo za došašće ili advent«?
– Čekaj, pa zar ne štrajkate? Kakve zadaće vas sad spopale? – šaljiv sam do bola. – Još će i baka tražiti povišeni koeficijent!
– Nema štrajka za vjeronauk! On se uči, on se živi i kad nema nastave! – brzo me punica »poklapa«, a onda se uzrujano okreće prema unuku. – Ali kakvo je to pitanje? Je li tvoj vjeroučitelj samo »štrajker« ili je usput završio neku školu? Bar župni vjeronauk? Kakvo »Što?« kad se mora pitati »Koga?«! »Koga očekujemo za došašće ili advent?«, tako treba glasiti pitanje.
– Ma kakvi, glupost! – maše stari Jura, punac, kao da će rukom odmahnuti i punicu i njenu rečenicu. – Pa danas je pitanje »Koliko čekamo od adventa?«! Probili mi uši već s tim Adventom u Zagrebu, već triput najboljem u »kršćanskoj« Europi bez križa. Je, razumljivo, kad su uložili 5,5 milijuna kuna, jasno da se naši turistički trudbenici pitaju i kalkuliraju koliko moraju zaraditi da si svi omaste brke, bar toliko kao od onih premasnih nauljenih kuglica, kojima tepaju da su »fritule«. Naravski, zagrebački advent još jednom će »biti najljepši do sada«, a najveći je »dragulj«, da se otopiš od milja kao loj s »nafiksane« kobase, to da ćemo mi u adventu, koji kod nas traje i nakon što Herod već potuče nevinu dječicu, doživjeti i ono najvažnije: početak predsjedanja Hrvatske u Europskoj uniji! To bu kao »Crojavljenje« prije Bogojavljenja! To će biti zarada od štanda do štanda, od Jelačić placa do Mažuranca… Pa klizalište, šetalište, gemišti, koncerti za trijezne… Velim vam ja, pitanje nije ni »što?« ni »koga?«, nego treba glasiti »koliko čekamo u došašću ili adventu«!
– Jesi završio s tim poganskim »štandventom«? Samo ćeš pomutiti malomu mozak! – oštra je punica prema starom Juri, a medeno blaga za mladog mu unuka imenjaka. – Hajde, Jurice, sad ti lijepo odgovori »koga očekujemo u došašću ili adventu«.
– Pa novoga predsjednika države! – ispali moj sin, tako da punica izgubi dar govora, a punac zadobi dar smijeha od uha do trbuha.
– No, napunili i djeci glavu s tim predizbornim anketama… – oglasih se u obranu sina i ja, već zadubljen u računalnu »istragu«. – Ali i to je puno bolje nego ovo što nam nude na službenoj stranici Adventa u Zagrebu, gdje nam pišu: »Nemojte čekati Djeda Božićnjaka pokraj kamina, pronađite ga u gradu!« I odmah uz to: »Obavezno ulaštite svoje čizmice«?! Kakva je tek to musaka u njihovim glavama?!… Zato, Juričin »novi predsjednik«, ili možda »stara predsjednica«… Oni su bar stvarni likovi!
– Misliš? Stvarni?? Pa, zete dragi, – kresnu punac i »spali« me kao prvu svijeću na adventskom vijencu – pa ti si pravi general svih »generalića«, neokrunjeni kralj svih naivaca! Ha, ha, ha!
