NOVA STUDIJA AUSTRALSKIH ZNANSTVENIKA Antidepresivi ugrožavaju riblje vrste

Foto: Shutterstock

Istraživači iz Australije otkrili su da vrlo male količine antidepresiva u vodi uzrokuju važne promjene u ponašanju riba. Eksperimente su proveli s gupijima, akvarijskim ribicama koje se rabe kao laboratorijski modeli za otkrivanje bioloških učinaka farmaceutskih zagađivala u okolišu (Aquatic Toxicology 2017, 183, 38). Provjerili su posljedice izlaganja riba vrlo niskim koncentracijama fluoksetina, jednoga od najprodavanijih antidepresiva, te pokazali da su nanokoličine toga lijeka sasvim dovoljne da poremete prirodno ponašanje gupija i da ugroze njihov opstanak.

»Prozac-nacije«

Fluoksetin se prodaje pod komercijalnim nazivima »Prozac«, »Fluval« ili »Flusetin«, a posebno je popularan u SAD-u gdje je 2013. godine izdano više od 28 milijuna recepata. Zbog pretjerane su uporabe toga antidepresiva (uključujući djecu i mlade) Amerikanci prozvani »prozac-nacijom«. No kako se fluoksetin masovno upotrebljava i u drugim zemljama, s vremenom je otkriveno da su mnoga jezera i rijeke onečišćene sve većim količinama antidepresiva. Površinske vode nerijetko sadrže i do 600 nanograma fluoksetina po jednoj litri. To je 150 puta veća koncentracija od one koju su australski znanstvenici upotrijebili u eksperimentima s akvarijskim ribama.

Apoteka u akvariju

U navedenoj su studiji istraživači promatrali učinak fluoksetina na takozvano antipredatorsko ponašanje gupija. To je vrlo važan oblik aktivnosti riba, instinktivno ponašanje koje omogućuje ribama preživljavanje i opstanak. Mjesec dana nakon kontaminacije akvarija fluoksetinom simulirani su napadi čaplje i promatrane reakcije gupija. Znanstvenici su uočili da gupiji drukčije reagiraju tijekom napada ptica. Za razliku od gupija koji nisu bili izloženi fluoksetinu, kontaminirani gupiji mnogo duže zadržavaju ukočen položaj i mnogo se duže skrivaju u akvarijskom bilju. Pod utjecajem su antidepresiva ženke gupija manje pokretljive, a mužjaci manje znatiželjni i ne istražuju teritorij.

Onečišćenje prirode lijekovima i njihovim razgradnim produktima postalo je goruća ekološka tema. Usprkos poraznom trendu akumulacije sve većih količina lijekova u okolišu, prisutnost lijekova u otpadnim, površinskim i pitkim vodama nije zakonski regulirana.

Četiri nanograma fluoksetina u litri akvarijske vode dovoljno je da izazove takvo poremećeno ponašanje gupija, koje nepovoljno utječe na razmnožavanje gupija i ugrožava očuvanje vrste. Minna Saaristo, voditeljica studije, to sažeto prikazuje: »Vrijeme i energija koje su gupiji nepotrebno potrošili na obrambeni ukočeni položaj izgubljeni su za druge fizičke aktivnosti riba poput traganja za hranom ili kontakata sa ženkama.« Rezultati o poremećenom ponašanju gupija ne iznenađuju Bryana Brooksa, profesora okolišnih znanosti na sveučilištu Baylor u Teksasu: »Antidepresiv fluoksetin upravo je oblikovan da mijenja ponašanje! No nema sumnje da su u eksperimentu upotrijebljene vrlo, vrlo niske koncentracije, što znači da dobro opisuju stanje u okolišu.«

Fluoksetin se taloži u ribama

Profesor Brooks prvi je izmjerio i upozorio da mnoge ribe u svojim organima sadrže fluoksetin (Environ. Toxicol. Chem. 2005, 24, 464). Prosječna koncentracija iznosi samo desetinku nanograma po gramu tkiva, no to je očigledno dovoljno da se izazovu neuobičajena i rizična ponašanja riba. Najnoviji australski rad pak samo je jedan u nizu studija koje potvrđuju jednostavnu činjenicu: nakon humane uporabe, odnosno terapije, upotrijebljeni lijekovi nastavljaju svoje biološko djelovanje u okolišu. Gupiji i ostale ribe takozvani su neciljni organizmi ili, bolje rečeno, kolateralne žrtve medikalizacije ljudi.

Ekološka cijena lijekova

Takvih će primjera neželjenih učinaka lijekova u prirodi biti sve više jer se količina farmaceutskih proizvoda u okolišu svake godine znatno povećava. Neke su posljedice naizgled bezazlene, poput »ošamućenih« gupija, no neke su posljedice bile katastrofalne, poput pomora lešinara na Indijskom potkontinentu zbog kontaminacije protuupalnim lijekom diklofenakom (»Voltaren«).

Onečišćenje prirode lijekovima i njihovim razgradnim produktima postalo je goruća ekološka tema. Usprkos poraznomu trendu akumulacije sve većih količina lijekova u okolišu, prisutnost lijekova u otpadnim, površinskim i pitkim vodama nije zakonski regulirana. Jedan od temeljnih razloga možda je to što ne postoje dobri i dostupni sustavi za eliminaciju farmaceutika iz vode. No svakako treba riješiti ovaj nadolazeći problem prije nego što se okolišne vode pretvore u farmaceutsku kaljužu.

IZVORGlas Koncila br. 4/2017.
Prethodni članakDVA OBRAĆENJA U ŽIVOTU BL. CHARLESA DE FOUCAULDA Čovjek koji je našao posljednje mjesto i živio kao posljednji
Sljedeći članakO LIKU MARTINA LUTHERA U POVODU 500. OBLJETNICE REFORMACIJE (2) Duboka pobožnost, ali i velika nesnošljivost