(Otac Poimen)
Čim dođemo u neku skupinu ljudi, uključuje se kod nas mehanizam uspoređivanja. Uspoređujem se s drugima. Izgledaju li bolje od mene? Jesu li inteligentniji od mene? Zarađuju li više novca nego ja? Privlače li više pozornosti na sebe nego što to meni uspijeva? Jesu li duhovniji od mene? Sve dok se uspoređujem s drugima, nikada ne ću naći mir. Ili ću sebe obezvrijediti a druge prevrjednovati, ili obrnuto. Ali tada nisam nikad kod sebe. Uvijek sam kod drugih. Tako nikada ne ću doći do mira. Samo ako se odričem uspoređivanja sebe s drugima, naći ću mir. Tada se suočavam sa sobom samim i pozivam sebe na pomirenje samoga sebe sa svojom stvarnošću. Neprihvaćanje uspoređivanja sebe vodi me k zahvalnosti za ono što mi je Bog darovao i što mi svakoga trenutka nudi. Umjesto da gledam na druge, prihvaćam sebe kakav jesam. Ja sam kod sebe. Jednostavno sam tu. To je uvjet kako bi se moglo naći mir. Mir naime jednostavno znači: biti tu, mirovati, biti u suzvučju sa sobom, u miru uživati ovaj trenutak.
