Među više od 130 sudionika iz 21 europske zemlje, koji su na drugoj europskoj konferenciji »Formacija i prevencija – Moć kao služenje«, koja je prošli tjedan održana na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, raspravljali o razumijevanju moći prvotno kao služenja u Katoličkoj Crkvi, ali i načinima sprječavanja njezine zloporabe, posebice u kontekstu seksualnoga zlostavljanja, pozornost je konstruktivnim opaskama i pomalo osebujnim izgledom privukao biskup Reykjavika na Islandu David Bartimej Tencer. Naime, riječ je o 56-godišnjem kapucinskom redovniku, tradicionalno duge brade, čija jednostavnost, pristupačnost i otvorenost prevladavaju nad očekivanom biskupskom ozbiljnošću i protokolarnošću. Zato je i odsjeo kod svoje redovničke subraće u zagrebačkoj Dubravi u samostanu sv. Leopolda Bogdana Mandića, gdje je u svakom trenutku bio spreman na razgovor o svojoj biskupiji na otoku od 103 000 km2, površinom, dakle, gotovo dva puta većim od Hrvatske, smještenom u sjevernom dijelu Atlantskoga oceana, jugoistočno od Grenlanda i sjeverozapadno od Škotske.
Rođen je 1953. u slovačkom gradiću Novoj Bani. Nakon završenoga školovanja zaređen je 1986. za svećenika biskupije Banska Bistrica, ali je 1990. pristupio kapucinima. Otišao je na studije u Rim 1992. i vrativši se u provinciju šest je godina bio magistar postulanata i profesor na Banskobisktričkom sveučilištu. Oduvijek je želio ići u misije, što mu se 2004. i ostvarilo jer su slovački kapucini otvorili samostan u Reydarfjörduru, 700 km udaljenom od islandske metropole. Island ima nešto više od 350 000 stanovnika, od kojih je većinskih oko 90 posto luterana, a katolika je oko 14 000, što znači približno 4 posto, organiziranih u osam prostorno jako velikih župa: Krista Kralja u metropoli Reykjaviku, sv. Franje Asiškoga u Stykkishólmuru, koja pokriva zapadni Island, sv. Ivana apostola u Isafjörduru, sv. Marije u Breidholtu, koja pokriva južni Island, sv. Josipa u Hafnarfjörduru, sv. Petra u Akureyriju, koja pokriva sjeverni Island, sv. Torlaka u Reydarfjörduru i sv. Ivana Pavla II. u Reykjanesbaeru. No prema riječima reykjaviškoga biskupa, uskoro će biti osnovana još jedna župa. Najstarija je župa osnovana još g. 1860. u Reykjaviku, u kojem se nalazi i katedrala Krista Kralja, s naslovom bazilike jedine u Skandinaviji, a najmlađa je sv. Franje Asiškoga osnovana 2018.
Od ukupnoga broja katoličkih vjernika 80 posto su stranci, u najvećem broju Poljaci i Latvijci, a katoličkih Hrvata, koji su se službeno tako izjasnili, ove je godine točno 817. Međutim, kao i svih drugih, broj Hrvata općenito je nešto veći jer se nisu svi htjeli javno izjasniti katoličkim vjernicima, premda, po nekim saznanjima, dolaze na liturgijska slavlja. U pastoralu aktivno djeluje 14 biskupijskih i redovničkih svećenika, a biskup Bartimej Tencer koristi se prigodom kako bi pozvao kojega hrvatskoga svećenika da dođe u Island jer pastoralne su potrebe i zahtjevi zbog prostranih župa i raštrkanosti vjernika doista velike. Aktivni svećenici su iz Poljske, Slovačke, Irske, Njemačke, Francuske i Argentine, a jedan je domaći Islanđanin.
U Islandu djeluju i redovnice iz šest redovničkih družba, od kojih i kontemplativne bosonoge karmelićanke, čiji su samostan u Hafnarfjörduru osnovale nizozemske redovnice 1939. No one su ga napustile g. 1983., ali su već sljedeće godine na njihovo mjesto stigle poljske karmelićanke. Po riječima biskupa Bartimeja Tencera u tom je samostanu već 20-ak godina i Hrvatica s. Cecilija rodom iz Bosne, koja je savršeno naučila islandski. Biskup nije prvi put u Hrvatskoj, čuo je puno pohvalnih riječi o redovničkom i biskupskom subratu o. Ivici Petanjku, koji je primio biskupsko ređenje u istoj godini kada i on, zadivljen je prirodnim ljepotama u Hrvatskoj, a posebice živom i svjedočkom vjerom, u što se mogao uvjeriti tijekom posjeta nekoliko kapucinskih samostana. Želja mu je opet doći, kako ističe, u »lijepu vašu«!
