Čitanje je nezaobilazna tema tijekom ljetnih mjeseci. Da su upravo dani godišnjega odmora, ili pak ljetni tjedni tijekom kojih je posao često ležerniji, idealno vrijeme da se čitanjem preispita »unutarnji život«, nit je vodilja priloga projekta »Obitelj i mediji« o koristima čitanja – knjiga, novina i stručnih časopisa, a ne tweetova i statusa na Facebooku.
Prva perspektiva o kojoj govore iz »Obitelji i medija« jest korisnost čitanja u kontekstu krize suvremenoga obrazovanja. Pozornost tima istraživača okupljenih oko europskoga projekta zaokuplja problem rastuće »kulture specijalizacije«, koja se odvija u sjeni nametanja »krutih znanosti« (koje obuhvaća i u hrvatskom javnom prostoru sve popularnija skraćenica – STEM) na štetu humanističkih i društvenih disciplina. Umjesto čitanja i studioznoga promišljanja sve je probleme moguće, navodno, riješiti matematičkim formulama. Nameće se dogma da se kroz samo jednu disciplinu može spoznati čitava istina. »Naša kultura jest kultura pismenosti, no ona je postala kultura koja stvara sve veći broj funkcionalno nepismenih, odnosno pojedinaca koji o pojedinoj stvari mogu znati najsitniji detalj, od metabolizma školjkaša do gena i molekula u DNK-u, a da u isto vrijeme nisu svjesni da postoji dostojanstvo embrija, osobe! Sve se mjeri, važe, kvantificira… Živimo u kulturi stručnosti – stručnjak je novi guru, on je šaman razvijenoga društva«, upozoravaju iz »Obitelji i medija«. Drugim riječima, agresivna specijalizacije osiromašuje duh. Da bi učvrstio svoje argumente, projekt »Obitelj i mediji« citirao je promišljanje ugledne američke intelektualke Marthe Nussbaum: »Zavedene imperativom gospodarskoga rasta i kratkoročnom logikom, mnoge zemlje poduzimaju oštre rezove sredstava u području humanistike i umjetnosti te ih preraspodjeljuju u tehničke vještine i primijenjenu znanost. Tako se događa da svijet istodobno postaje sve veći i sve složeniji, a naši alati kojima ga pokušavamo shvatiti postaju sve siromašniji i sve rudimentarniji«.
