ŽUPANJA • Već četvrt stoljeća u danima oko Uskrsa u Županji se postavlja jedinstvena izložba pisanica. Sve je prije 25 godina započelo inicijativom Ane Vuković, župljanke župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, koja se u Županju doselila sredinom devedesetih iz Vojvodine.
U najnovijem postavu, koji je ugostio župni pastoralni centar, u staklenim je vitrinama izloženo više od 1200 pisanica. Različiti su motivi, mnoštvo je šarenila i jaja raznih dimenzija – od jaja papige i goluba preko jaja kokoši i pure do nojeva jaja. Potonje je pristiglo iz Južnoafričke Republike i središnji mu je motiv slon, koji se u toj afričkoj zemlji smatra plemenitom i važnom životinjom. Ove je godine izložba sabrala radove dvadesetak autora. Postalo je i svojevrsna tradicija da pisanice pristižu ne samo iz Hrvatske, nego i iz raznih dijelova svijeta, pojasnila nam je Ana Vuković. »Danas sam ja u svemu tek malena kap koja je prije dosta godina pokrenula izložbu. Veoma nam je drago da je našu inicijativu prihvatio i župnik Robert Jugović«, rekla je i dodala: »Kada sam se iz Vojvodine doselila u Županju, moja je zamisao bila da predstavim jedan običaj iz svojega zavičaja. Kod nas naime Uskrsni ponedjeljak zovemo ‘Vodeni ponedjeljak’. Tada mladići obilaze kuće i polijevaju djevojke. Za dar dobiju pisanicu. To je u prošlosti bio način kako su se mladići i djevojke upoznavali, povezivali, iz tih bi se susreta nerijetko rodili i brakovi. Zato je za svaku kuću bilo važno izraditi što ljepšu pisanicu za dar mladiću jer – tko zna – možda je to i budući zet.« Tako je preko izložbe pisanica stari običaj vojvođanskih Hrvata svoj izraz našao i u drugom kraju velike hrvatske ravni.
Domaći Županjci već su se naviknuli na izložbu, no i oni rado zavire u izložene šare. Međutim, napominje sugovornica Vuković, pravu senzaciju pisanice izazivaju u onih koji ih prvi put vide uživo. »Tako se dogodi da domaći nakon tolikih godina već po navici reagiraju na svaku izložbu, no ako u danima oko Uskrsa imaju goste, pa ih povedu do pisanica, dolaze brojne pozitivne reakcije i znakovi iznenađenja«, pojašnjava sugovornica. Ana Vuković posljednjih je godina postala i kolekcionarka pisanica, a kroz njezino su iskusno oko i darovite ruke prolazile pisanice iz raznih krajeva svijeta, od susjedne Bosne i Hercegovine i Slovenije do Rusije, Belgije, Danske…
