Nikola Batistić rođen je u Žrnovu na Korčuli 1. svibnja 1846. Isusovačku gimnaziju u Dubrovniku završio je 1864., a potom teologiju u Zadru 1870. Za svećenika je zaređen 1871. Bio je župnik u Žrnovu i Trpnju na Pelješcu, odakle je pošao u Beč, gdje je 1877. završio klasičnu filologiju. Zanimljivo je da je po zajedničkom interesu za klasičnu filologiju bio prijatelj engleskoga premijera Gladstonea.
Bio je profesor u gimnaziji u Dubrovniku, upravitelj sjemenišne gimnazije u Splitu i kateheta u učiteljskoj školi u Arbanasima. Nakon što je umirovljen 1909. u Beču je u Ministarstvu bogoštovlja i nastave bio lektor školskih knjiga. Studija na talijanskom jeziku o »Odiseji« i Homeru bila je zapažena u znanstvenim krugovima pa ga je ministarstvo poslalo u Grčku na daljnji studij. Godine 1911. bio je inicijator i osnivač društva »Bratska sloga« u Žrnovu, koje i danas djeluje. Poslije sloma Austro-Ugarske bio je ravnatelj franjevačke gimnazije na otočiću Badiji kraj Korčule.
Uvijek je bio hrvatski nastrojen, privržen sjedinjenju Dalmacije s banskom Hrvatskom, te je pridonosio pobjedi narodnjaka nad autonomašima u općinskoj upravi Korčule 1871., a pod stare dane, 1919., kandidirao se na izborima na listi Hrvatske pučke stranke. Umro je u Žrnovu 28. kolovoza 1929.
Raznim je člancima surađivao u onodobnom svjetovnom i crkvenom tisku. Živeći u vrijeme kada je Kačićev »Razgovor ugodni« često bio jedino štivo seoskomu puku, i on je u epskom desetercu objavio knjige »Život svete Lucije, djevice i mučenice«, »Život svetoga Vida«, »Život svete Katarine djevice i mučenice« te »Križ nekad i sada opjevan prostim pučkim stihom« (u povodu proslave 700. obljetnice Franjevačkoga reda) s nakanom »da nižoj ruci pučanstva pruži iskru laka, ugodna i poučna štiva«, kako bi se pobliže upoznao s njihovim življenjem, kršćanskim karakterom i nepokolebljivim vjerskim uvjerenjem i krjeposnim vrlinama.
Bavio se i bogoslovno-apologetskim pitanjima, objavivši nekoliko djela. Zaključno, »malo je ljudi bilo u ono vrijeme s ovog otoka i iz Dalmacije u kojih je bila onako u lijepom skladu pamet i srce, vjera i znanost, crkva i domovina, kao što je to bilo kod našega don Nika« (F. Oreb). (L)
