Krist svoje slušatelje razumije i to evanđelja pokazuju na vrlo zoran način. U društvu gdje su ljudi često tragali za blagom, njivama i bogatstvom Krist kraljevstvo Božje želi usporediti s tim traganjem. Ono je poput skrivenoga blaga na njivi koje se može otkriti, ono je prisutnost koja postoji te ju svaki čovjek može pronaći. No baš kao i u evanđelju trebat će se uputiti u potragu za njim. Naime Krist vjernički život vidi kao dinamiku, a ne statiku, pa biti vjernikom znači trajno biti u pokretu i u potrazi za kraljevstvom Božjim.
Činjenica da je kraljevstvo Božje nešto za čim se traga i što samim time može biti otkriveno važna je i iz još jednoga razloga. Naime Krist želi reći da kraljevstvo Božje nije tek prostor u koji se ulazi jednoga dana. Da, nije to prostor ili pak stanje koje se jednom treba postići, nego je nešto što čovjek već sada može istinski dohvatiti. Zašto? Istinski odnos s Bogom nije stvar tek budućih vremena. Biti u Bogu i s Bogom, tj. u prostoru kraljevstva Božjega može se već sada. Ne dakle tek jednoga dana u nebu. Ipak tako se često u samim vjerničkim krugovima zna čuti kako će odnos s Bogom i nebo doći jednoga dana, a da sada treba živjeti život. Da, to je istina. Život treba živjeti, ali ga treba živjeti u vjeri i s Bogom. On tada postaje istinsko dioništvo u kraljevstvu Božjem. Najzad sam je Krist svojim prilaskom čovjeku to kraljevstvo u svojoj osobi objavio i pokazao. Gdje ga je objavio i na koji način? – pitat će se netko. Uči i tomu evanđelje.
Nebo se kreira već na zemlji
Krist je kraljevstvo Božje navijestio svojim propovijedanjem, liječenjem slomljenih i ranjenih ljudi te brojnim drugim gestama ljubavi koje su njegovo kraljevstvo učinile prisutnim već na zemlji. Još jednostavnije rečeno, to su svi trenutci u kojima je čovjek prisutan tu za čovjeka, i to na istinski i potpun način. Tamo gdje je čovjek čovjeku istinski potreban i on je za njega tu. Ne udaljava se od njega, nego sluša njegov vapaj i čini mu se trajno bratom i bližnjim. Tada sve što čovjek jest zadobiva puninu smisla.
Važno je međutim pojmiti da je čovjek koji pronađe blago na njivi istodobno onaj koji sve ostalo rasprodaje ne bi li kupio tu njivu. Druga sredstva i druga dobra tada mu se čine manje važnima u odnosu na blago koje je pronašao. Slika je to kojom se želi svakomu čovjeku i danas istaknuti važnost usmjerenosti na prave te samim time istinske vrijednosti. Imati mnogo sredstava ne će značiti samo po sebi zadovoljan život, tj. život u prostoru kraljevstva Božjega. No imati sredstva te ih potom uložiti kako bi se došlo do istinskoga Božjega blaga već je nešto drugo. Drugim riječima, sredstva koja su materijalne naravi postaju istinski osmišljena tek kada se upotrijebe za izgradnju kraljevstva Božjega. Korisna su ako se pomažući čovjeku stvara ozračje mira i zajedništva među ljudima, odnosno ako se među njima već sada osjeća dah kraljevstva Božjega. U protivnom su novac, nekretnine i sve bogatstvo samo po sebi cilj, a prestaju biti tek sredstvo koje bi ljudima trebalo poslužiti za stjecanje nematerijalnih kapitala koje će jedino doista moći ponijeti u nebo – jer ostalo se u završno i trajno zajedništvo s Bogom ne nosi. Stoga nebo nije nešto što će doći tek jednoga dana, nego stvarnost koja se malo-pomalo kreira već na zemlji. Jednako kao i pakao. Život pun gorčine, s vječito negativnim mislima, zluradost i šteta učinjena drugomu čovjeku već sada je pakao. Jer stanje je to u kojem nitko ne može biti zadovoljan. Ako bi se i našao netko tko bi tvrdio da je unatoč tomu što tako čini zadovoljan, vrlo bi se vjerojatno brzo otkrilo da je to tek obmana i zavaravanje samoga sebe.
Potraga za istinskim blagom
Od iluzije i privida može se živjeti, ali za kratko. Čak ni mađioničar u cirkusu ne vjeruje u trajno stanje svoje iluzije i svojih trikova jer zna da se ubrzo nakon spektakla mora presvući. Skinuti sa sebe ruho koje nosi u cirkusu da bi druge zabavljao te početi živjeti realan, stvaran i istinski život. Ako pak nije tako, nešto s njim nije uredu. Navikao se na stanje iluzije, a svjestan je da ona nije zbilja.
Što se traži od svakoga vjernika? Prije svega potraga za istinskim blagom. I čovjek koji pronalazi skriveno blago na njivi i trgovac koji pronalazi dragocjeni biser prikaz su života vjernika. Vjernik je onaj koji traga za istinskim vrijednostima. Kada ih pronađe, sve ostalo što ima i posjeduje usmjerava k tim vrijednostima. Živi za njih, a ostale stvari koje bi ga od tih vrijednosti ili blaga i biserja odvlačile uklanja iz svojega života. Jer ostalo mu odvlači pogled s blaga koje je pronašao. Baš kao u braku muža i žene. Kad muškarac ili žena pronađu onoga koji im je istinski vrijedan, drugi mu postaju manje privlačni i važni. Isto vrijedi za svećenike i redovnike. Otkrivši Krista i svoje poslanje u svijetu, žive za njega te svoj poziv do kraja žive u potpunom predanju Kristu i Crkvi.
A što je s procjenom nečijega usmjerenja na istinske vrijednosti? I ove nedjelje evanđelje nanovo uči kako sud o nečijem prianjanju za pravu vrijednost i kraljevstvo Božje donosi tek Bog, i to na kraju. Na vjernicima je prianjati uz vrijednosti, i to svakoga dana nanovo, sve više i više…
