Premanturskoj župi sv. Lovre, koja je osnovana 1628. godine, od koje se 1632. odvojila pomerska župa Pohođenja Blažene Djevice Marije, pripada dvadeset mjesta, sela i zaselaka zajedno s Banjolama. Banjole su obalno mjesto smješteno u uvali nasuprot pulskoga otoka Verude. Pod imenom »Balneoli« spominje se 1220. Područje je naseljeno od prapovijesti s intenzitetom u rimskom periodu iz kojega su sačuvani ostatci antičkih vila u uvali Sveti Martin, a bilo je bogato poljoprivrednim imanjima i kamenolomom u Vinkarunu. Od 5. do 13. st. u vlasti je pulskih biskupa, a u 16. i 17. st. imanja je baštinila Pulska biskupija. U 18. st. dio godine patronat nad premanturskom župom imala je Sveta Stolica, a dio Pulska biskupija.
U Banjolama je 1900. izgrađena crkva Rođenja Blažene Djevice Marije s odijeljenim kamenim zvonikom bifornoga završetka i dva zvona. Zvonik se gradio od 1933., ali je dovršen tek 1993. Na njegovom su zidu ugrađena dva rimska reljefa. Crkva je jednobrodna građevina sa sakristijom i sniženom uskom apsidom u predjelu zvonika. Na plošnom je pročelju tek jedan okrugli vitražni prozor iznad ulaznoga trijema na stupovima i vrata lučnoga završetka. U unutrašnjosti je pjevalište, a na bočnim se stranama nalaze po tri uska i dugačka vitražna prozora. Građevina se nalazi u zidanom ograđenom prostoru u kojem su zasađene masline. Crkva ima tri oltara. Glavni kameni oltar nalazi se u svetištu iza kojega je niša s kipom Blažene Djevice Marije, ostala dva oltara imaju kipove Srca Isusova i sv. Lucije. U lađi su crkve još kipovi sv. Antuna Padovanskoga i sv. Petra.
U zaljevu Kanalić u 7./8. st. izgrađena je crkva sv. Nikole, koja je imala tri apside i narteks. Postojala je do 15. st. U uvali Sveti Martin bila je istoimena srednjovjekovna crkva, koja je stradala u mletačko-austrijskim sukobima tijekom 17./18. stoljeća. Mise su nedjeljom u 10.30 i petkom u 19 sati.
