Pulski su benediktinci bili prisutni u četirima gradskim samostanima od 6. st. U sklopu njihove opatije nalazila se kapela sv. Teodora, koja je bila sastavni dio ranokršćanske bazilike sv. Marije Formoze. Drugi se lokalitet s bizantskom crkvom sv. Teodora nalazi na arheološkom nalazištu starom oko tri tisuće godina. Ondje se u rimsko vrijeme nalazio Herkulov hram te ostatci prvih kršćanskih bogomolja. Lokalitet se nalazi u gradskoj četvrti sv. Teodora s Gradskom knjižnicom i bibliotekom. Sv. Teodor zaštitnik je bizantske vojske. Pulskim benediktincima i njihovoj opatiji dodijeljeni su feudi oko Raklja, mjesta u jugoistočnoj Istri na dijelu Puljštine, koje se nalazi iznad Raškoga zaljeva. Nedaleko od Raklja na rimskoj cesti Pula – Plomin, oko 1 km prema Krnici, benediktinci su izgradili poljsku crkvu sv. Teodora, koja je danas u ruševinama i djelomičnoj sanaciji. Crkva pripada rakaljskoj glagoljaškoj župi Rođenja Blažene Djevice Marije, koja se spominje od 1448. godine. Prethodna je župa bila posvećena sv. Agnezi s istoimenom župnom crkvom iz 12./13. st., koja je smještena unutar kaštela Staroga Raklja sa spomenom iz 1190., 1312. i 1555. te potpunom obnovom 1967. Kaštel Stari Rakalj nalazi se iznad rta Svetoga Nikole u Raškom zaljevu.
Crkva sv. Teodora izgrađena je tijekom ranoga srednjega vijeka na benediktinskom imanju na kojem su se nalazila starija naselja, od kojih su ostale ruševine iz predrimskoga i rimskoga perioda. Građevina je četvrtasta prostrana bogomolja jakih bočnih zidova s plošnim pročeljem i suženom polukružnom apsidom učvršćenom plitkim kontraforima. Bila je popločena kamenim pločama, a do ulaza ima nekoliko kamenih grobnica. Ondje su vršena i arheološka iskapanja nekih objekata uz samu crkvu. Apsida je sanirana do visine 1,5 m, sjeverni zid oko 3 m i južni samo u temeljima. Pročelje ima tek bočne stranice zida. Na tom se području nalaze ostatci rane crkve sv. Lovre na lokalitetu Mlin Blaž i sv. Križa na lokalitetu Šterna, koja je postojala sve do početka 20. st.
