Obitelj Bušić iz Županje generacijski se bavi poljoprivredom, a Damir Bušić ističe da su s vremenom stvorili dobre temelje za proizvodnju kojom se danas bave obrađujući više od 200 hektara zemlje na kojoj uglavnom uzgajaju pšenicu, uljanu repicu, soju i šećernu repu. »Nakon što sam se zaposlio u Vinkovcima poljoprivreda je bila dodatno zanimanje koje sam obavljao kao hobi, a poslije gubitka posla povećali smo poljoprivredne površine koje obrađujemo i odlučili da će nam to biti osnova te nas je to ostavilo u Slavoniji dok su drugi bili primorani otići u potrazi za boljim životnim uvjetima i plaćenijim poslovima. Danas na manjim površinama uzgajamo i povrće za prodaju na lokalnim tržnicama te otkupnim centrima. Zapošljavamo do deset radnika preko sezone te smo stalno zaposleni otac, brat i ja.«
»Mislim da je u Hrvatskoj moguć život od poljoprivrede, no potrebne su veće površine. Našoj poljoprivredi potrebno je preorijentiranje na povrtlarstvo i slične grane te finalizaciju proizvoda kako bi se stvorile mogućnosti za veći dohodak po jedinici površine.
Ne možemo funkcionirati kao poljoprivrednici u zemljama s velikim poljoprivrednim površinama, gdje je i čisto ratarenje profitabilno. U poljoprivredi imamo dosta velikih problema oko plasmana proizvoda, osobito u stočarstvu i povrtlarstvu, odnosno voćarstvu. U principu je jedini siguran i donekle ravnomjeran otkup ratarskih proizvoda. Isto tako rješavanje investicija u poljoprivredi dosta je sporo i tromo. Manja gospodarstva trebala bi imati mogućnost modernizacije proizvodnje, pristup informacijama o financiranju, mjerama ruralnoga razvoja i slično. Dosta je negativnoga napravljeno medijskim prilozima o poticajima i prosvjedima u poljoprivredi. Potrebno je realnije i iskrenije izvještavanje o problemima s kojima se gospodarstva susreću da i ostali shvate bit poljoprivrede i proizvodnje te njezine prednosti i nedostatke.«
Osvrćući se na način na koji se može implementirati digitalna poljoprivreda u programu ruralnoga razvoja, Bušić ističe: »Digitalna poljoprivreda po meni prvo mora pokazati svoje prednosti za korisnika, što bi se moglo postići informiranjima poljoprivrednika preko agencija kao što su savjetodavna služba i slično, te se tada lako može implementirati uz pomoć programa ruralnoga razvoja ili kao posebna mjera ili po meni dovoljno unutar neke od mjera s jasno definiranim bodovima prednosti. Digitalizacija poljoprivrede i savjetovanja moguća je u Hrvatskoj, no imamo dosta velik problem informatičke pismenosti zbog starijih nositelja gospodarstava. Dakle trebalo bi omogućiti što lakšu tranziciju gospodarstava na mlade nasljednike, ali da bi se to dogodilo, u prvom redu moramo imati profitabilna i održiva gospodarstva koja bi mladi željeli naslijediti i s njima ostati u Hrvatskoj. Na žalost većina malih gospodarstava u Hrvatskoj ima nasljednike koji ne žele ostati i kojima poljoprivreda nije zanimanje za budućnost i održivost obitelji pa odlaze u potrazi za boljim i većim primanjima i standardom života.«
Napominje da bi trebalo educirati starije da im se olakša proces proizvodnje i da se umreže, a istodobno budu konkurentni na europskim i svjetskim tržištima. »Smatram da bi ključnu ulogu u tome trebala odigrati savjetodavna služba, tako da agenti osobno savjetuju nositelje gospodarstava te ako treba posjete svako gospodarstvo i slično. Isto tako potrebna je pomoć u organiziranju i vođenju zadruga i udruženja jer u Hrvatskoj kritično nedostaje pozitivno razmišljanje o udruživanju.«
Na pitanje kako i koliko je hrvatski poljoprivrednik zaštićen nacionalnim zakonima Bušić odgovara: »Smatram da nekakva posebna zaštita ne postoji, svjedoci smo pisanja o uvozu svakakve robe na naše tržište, od one s isteklim rokom do robe niže kakvoće. Sve to šteti domaćemu proizvođaču i onemogućuje ga da napreduje i prati korak s modernim europskim poljoprivrednikom. Ne znam kakve instrumente sada imamo za obranu poljoprivrednika i njegovih domaćih proizvoda. Do sada su to bile carine i slično, ali trebalo bi nešto poduzeti da poskupe uvozni proizvodi koje možemo proizvesti sami jer to bi uvelike pomoglo domaćoj poljoprivredi, osobito malim neodrživim gospodarstvima koja imaju ideje i projekte za proizvodnju.«
