DAMIR BUŠIĆ, MLADI POLJOPRIVREDNIK IZ ŽUPANJE »Pozitivno mislim o udruživanju«

Foto: Shutterstock

Obitelj Bušić iz Županje generacijski se bavi poljoprivredom, a Damir Bušić ističe da su s vremenom stvorili dobre temelje za proizvodnju kojom se danas bave obrađujući više od 200 hektara zemlje na kojoj uglavnom uzgajaju pšenicu, uljanu repicu, soju i šećernu repu. »Nakon što sam se zaposlio u Vinkovcima poljoprivreda je bila dodatno zanimanje koje sam obavljao kao hobi, a poslije gubitka posla povećali smo poljoprivredne površine koje obrađujemo i odlučili da će nam to biti osnova te nas je to ostavilo u Slavoniji dok su drugi bili primorani otići u potrazi za boljim životnim uvjetima i plaćenijim poslovima. Danas na manjim površinama uzgajamo i povrće za prodaju na lokalnim tržnicama te otkupnim centrima. Zapošljavamo do deset radnika preko sezone te smo stalno zaposleni otac, brat i ja.«

Može se živjeti od poljoprivrede

»Mislim da je u Hrvatskoj moguć život od poljoprivrede, no potrebne su veće površine. Našoj poljoprivredi potrebno je preorijentiranje na povrtlarstvo i slične grane te finalizaciju proizvoda kako bi se stvorile mogućnosti za veći dohodak po jedinici površine.

»Trebalo bi nešto poduzeti da poskupe uvozni proizvodi koje možemo proizvesti sami jer to bi uvelike pomoglo domaćoj poljoprivredi, osobito malim neodrživim gospodarstvima koja imaju ideje i projekte za proizvodnju.«

Ne možemo funkcionirati kao poljoprivrednici u zemljama s velikim poljoprivrednim površinama, gdje je i čisto ratarenje profitabilno. U poljoprivredi imamo dosta velikih problema oko plasmana proizvoda, osobito u stočarstvu i povrtlarstvu, odnosno voćarstvu. U principu je jedini siguran i donekle ravnomjeran otkup ratarskih proizvoda. Isto tako rješavanje investicija u poljoprivredi dosta je sporo i tromo. Manja gospodarstva trebala bi imati mogućnost modernizacije proizvodnje, pristup informacijama o financiranju, mjerama ruralnoga razvoja i slično. Dosta je negativnoga napravljeno medijskim prilozima o poticajima i prosvjedima u poljoprivredi. Potrebno je realnije i iskrenije izvještavanje o problemima s kojima se gospodarstva susreću da i ostali shvate bit poljoprivrede i proizvodnje te njezine prednosti i nedostatke.«

Pojedinačno educirati starije

Osvrćući se na način na koji se može implementirati digitalna poljoprivreda u programu ruralnoga razvoja, Bušić ističe: »Digitalna poljoprivreda po meni prvo mora pokazati svoje prednosti za korisnika, što bi se moglo postići informiranjima poljoprivrednika preko agencija kao što su savjetodavna služba i slično, te se tada lako može implementirati uz pomoć programa ruralnoga razvoja ili kao posebna mjera ili po meni dovoljno unutar neke od mjera s jasno definiranim bodovima prednosti. Digitalizacija poljoprivrede i savjetovanja moguća je u Hrvatskoj, no imamo dosta velik problem informatičke pismenosti zbog starijih nositelja gospodarstava. Dakle trebalo bi omogućiti što lakšu tranziciju gospodarstava na mlade nasljednike, ali da bi se to dogodilo, u prvom redu moramo imati profitabilna i održiva gospodarstva koja bi mladi željeli naslijediti i s njima ostati u Hrvatskoj. Na žalost većina malih gospodarstava u Hrvatskoj ima nasljednike koji ne žele ostati i kojima poljoprivreda nije zanimanje za budućnost i održivost obitelji pa odlaze u potrazi za boljim i većim primanjima i standardom života.«

Napominje da bi trebalo educirati starije da im se olakša proces proizvodnje i da se umreže, a istodobno budu konkurentni na europskim i svjetskim tržištima. »Smatram da bi ključnu ulogu u tome trebala odigrati savjetodavna služba, tako da agenti osobno savjetuju nositelje gospodarstava te ako treba posjete svako gospodarstvo i slično. Isto tako potrebna je pomoć u organiziranju i vođenju zadruga i udruženja jer u Hrvatskoj kritično nedostaje pozitivno razmišljanje o udruživanju.«

Ne postoji zaštita domaćega proizvođača

Na pitanje kako i koliko je hrvatski poljoprivrednik zaštićen nacionalnim zakonima Bušić odgovara: »Smatram da nekakva posebna zaštita ne postoji, svjedoci smo pisanja o uvozu svakakve robe na naše tržište, od one s isteklim rokom do robe niže kakvoće. Sve to šteti domaćemu proizvođaču i onemogućuje ga da napreduje i prati korak s modernim europskim poljoprivrednikom. Ne znam kakve instrumente sada imamo za obranu poljoprivrednika i njegovih domaćih proizvoda. Do sada su to bile carine i slično, ali trebalo bi nešto poduzeti da poskupe uvozni proizvodi koje možemo proizvesti sami jer to bi uvelike pomoglo domaćoj poljoprivredi, osobito malim neodrživim gospodarstvima koja imaju ideje i projekte za proizvodnju.«

IZVORGlas Koncila br. 12/2019.
Prethodni članakZAŠTO LJUDI (NE) VJERUJU U BOGA? Zašto obdržavati Božje zapovijedi?
Sljedeći članakNE POSTOJE ODGOVARAJUĆA TOKSIKOLOŠKA ISPITIVANJA Preispitivanje sigurnosti kozmetike za sunčanje