DOĐOH, VIDJEH, OSTAH… U SRAČINCU Nižu pobjede pod zapovjednikom nebeske vojske

Župa sv. Mihaela u Sračincu

Snimio: T. Vuković | I ove su školske godine učenici donijeli torbe na blagoslov
Župna crkva sv. Mihaela prvi se put spominje 1638. kao kapela varaždinske župe, sadašnja je sagrađena 1925., a samostalna je župa Sračinec s filijalom Svibovcem Podravskim osnovana tek 1961. Župi pripada i novo naselje Hrašćica, a ukupno ima 6500 vjernika u nešto manje od 1800 obitelji. Prošle je godine bilo 49 krštenja, 53 sprovoda i 14 vjenčanja te 62 krizmanika i 72 prvopričesnika. 

Onaj tko namjerava od Varaždina, grada baroka, kulture, crkava, samostana, zelenila, muzeja, srednjovjekovne tvrđave, Vatroslava Jagića, Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, dr. Alojzija Jembriha, sjedišta županije i biskupije te još puno toga, krenuti na zapad prema susjednoj Sloveniji, točnije prema Mariboru, već nakon stotinjak metara po izlasku iz grada doći će najprije do Hrašćice te odmah do Sračinca, naselja koja su, zapravo, potpuno spojena. Jedino ploča s natpisom na ulazu u sračinečku općinu govori da je riječ o dvije administrativno-upravne cjeline jer Hrašćica pripada gradu Varaždinu. Inače, razlika među njima kao da nema nikakvih. Uz glavnu široku i čistu cestu, i s jedne i druge strane, dugi je niz lijepih kuća s uređenim i dotjeranim okućnicama, što daje dojam, pučki rečeno – bogatih naselja. U crkveno-administrativnom smislu riječ je o župi sv. Mihaela u Sračincu i njezinoj filijali.

Sklad i prožimanje ljudi i svetaca

Nakon nekoga vremena i polagane vožnje lako je zaključiti da tamošnji ljudi nisu baš nimalo komplicirani, sve djeluje logički, smireno i opušteno, pa je tako iz smjera Varaždina glavna ulica s 350 kućnih brojeva, ono što je Zagrebu po dužini Ilica, nazvana Varaždinskom ulicom. Jednako se tako na službenom grbu općine Sračinec nalazi sv. Mihael, a središnji je trg u tamošnjoj župi, opet, očekivano, Trg sv. Mihaela, na kojem se nalazi i impozantna župna crkva sv. Mihaela ispred koje se nalazi, nije teško pogoditi, kip sv. Mihaela. Tu skladnost na trgu nimalo ne narušava kip sv. Florijana jer su se, vjerojatno, i ta dva svetca morala prilagoditi tamošnjemu ozračju prožimanja, sklada, blizine i upućenosti jednih na druge. Ako je nekomu takvo teološko promišljanje problematično, onda se može reći kako su se mještani prilagodili suživotu tih dvaju svetaca, koji su, doista, zbog svojih krjeposti daleko iznad bilo kakvih podjela. Nije zgorega spomenuti da je glavna ulica u obližnjem Svibovcu Podravskom, drugoj filijali sračinečke župe, bez ikakvoga iznenađenja – Dravska ulica!

Selo Sračinec, u povijesti nazivano kao »Zrachinzc«, »Zrachynecz«, »Szrachinecz« i sl., prvi put se spominje 1552. godine, nakon borbe na Viničkom polju s Turcima, kada su, kako izvješćuju Nikola Zrinski i Luka Sekelj, opljačkana i popaljena mnoga sela u okolici, koja ubirač poreza Ambroz Gregorijanac navodi poimence: Sračinec, Trnovec, Vidovec, Biškupec, Obrež, Čeprlinec i Velkovec.

Sjedište župe Sračinec pomalo je čudnovatoga i još uvijek nerazjašnjenoga imena, ali prema jednoj teoriji ono dolazi od redovnika, u puku zvanih »srakari«, koji su zbog svoje odjeće, bijeloga habita i crnoga plašta nalikovali sraki ili svraki, a živjeli su u okolici naselja. Za razliku od toga, povijesno je pouzdan podatak da se selo Sračinec, u povijesti nazivano kao »Zrachinzc«, »Zrachynecz«, »Szrachinecz« i sl., prvi put spominje 1552. godine, i to u nimalo idiličnim okolnostima. Naime, nakon borbe na Viničkom polju s Turcima, kojima je zapovijedao Ulam-beg, kako izvješćuju Nikola Zrinski i Luka Sekelj, opljačkana su i popaljena mnoga sela u okolici, koja ubirač poreza Ambroz Gregorijanec navodi poimence: Sračinec, Trnovec, Vidovec, Biškupec, Obrež, Čeprlinec i Velkovec. Stoga ne iznenađuje podatak da je godinu dana kasnije u Sračincu živio samo jedan vlastelinov kmet. Selo i posjede kralj Maksimilijan 31. prosinca 1567. darovao je gradu Varaždinu, pa su tako pripali i varaždinskomu župniku. No mjesto se ubrzo po broju stanovnika i gospodarstvu oporavilo, pa je tadašnji župnik Antun Vramac zapisao g. 1578. kako selo Sračinec podmiruje kmetska davanja. Iako je s vremenom Sračinec postao veliko i prosperitetno mjesto, tamošnja je samostalna župa sa susjednim Svibovcem Podravskim osnovana tek g. 1961. odlukom zagrebačkoga nadbiskupa Franje Šepera. Prvim je župnikom imenovan kapucin o. Jerko Črnila jer je u isto vrijeme bila proglašena i kapucinska gradska župa sv. Vida, na koju je sračinečka župa bila naslonjena.

Prijelomni događaj u razvitku župe bilo je imenovanje stalnoga župnika, biskupijskoga svećenika Vjekoslava Gabuda g. 1971., bez pretjerivanja, u svakom smislu sračinečke legende, koji je ostavio neizbrisiv trag tijekom svojega 35-godišnjega djelovanja. Sebe je doslovce »potrošio« u materijalnoj i duhovnoj izgradnji povjerene mu župe i vjernika. Uz sračinečku se župu veže još jedna zanimljivost: župna je kuća izgrađena g. 1978., ali skromni župnik Gabud vodio je računa da i ona bude skromna, tako da je sadašnji župnik Dudašek zbog pomanjkanja osnovnih prostorija dogradio i uredio »kapelanov dvor« sa zasebnim ulazom, što je prilična rijetkost. Razumije se, riječ o također osnovnom, skromnom i funkcionalnom prostoru, no, svejedno, malo se koja župa u Hrvatskoj može pohvaliti s dva »dvora«, župničkim i kapelanskim. 

»Ljeto u župi« traje cijelu godinu

Svatko će se osvjedočiti da u crkvi i oko crkve, u župnoj kući i u dvorištu, u bilo kojem danu u tjednu sve »vrije«. Svi su, od najmlađih do starijih na »svom«, za svakoga je organiziran bezbroj aktivnosti i svatko se može »pronaći« u nekojoj od njih. Tako uz obvezno župno pastoralno i ekonomsko vijeće djeluje molitvena zajednica sv. Mihaela arkanđela, čijih se 80-ak članova sastaje jednom mjesečno pod vodstvom župnika, zatim karizmatska zajednica »Dobri pastir«, biblijska zajednica mladih »Jošua«, koja se sastaje svakoga tjedna na razmatranje Božje riječi, i liturgijska zajednica zadužena za svagdašnja liturgijska čitanja, koju vodi vjeroučiteljica Vlatka Ivek. Za sve naraštaje sklone glazbi i pjevanju postoje dva mješovita župna zbora, od kojih onaj u Sračincu ima 30-ak članova, a onaj u Hrašćici 20-ak, i dječji zbor koji okuplja 40-ak članova. Tako bogat zborsko-glazbeni život omogućava čak šest orguljaša. Osim toga, u župi djeluje i misijska zajednica pod vodstvom Darinke Kovačić, koja se okuplja povremeno i, očekivano, obavezno prije Misijske nedjelje, te karitativna udruga »Kap dobrote«, koja surađuje s Općinom u brizi za stare, bolesne i nemoćne, jer sirotinje u klasičnom poimanju i nema, te se organiziraju prigodna druženja za njih, ispovijedi i mise, pohađa ih se prigodom njihovih rođendana i imendana.

Posebno je aktivna zajednica ministranta s više od 30 članova različitih uzrasta, od koji je najmlađa ministrantica 8 godina a najstarija 25, i zajednica mladih, koji pod vodstvom kapelana priređuju igrokaze i raznovrsne predstave u crkvi i mjesnom Domu kulture. Velik dio njih istodobno su i župni animatori koji sudjeluju u organiziranju različitih župnih zbivanja, kao što je »Ljeto u župi« u trajanju od mjesec dana. U tom razdoblju djeca i mladi ponedjeljkom i petkom dolaze na misu, nakon koje slijedi druženje u pjesmi i igri, tako da se i po svim ostalim aktivnostima bez pretjerivanja može reći da ljeto traje tijekom cijele godine. Treba istaknuti i župni listić te mrežnu stranicu pod uredništvom Krešimira Hublija. 

Dobitna svećenička kombinacija

Za doista iznimno raznovrstan i, nije pretjerano reći, prebogat vjerski život potrebno je i nekoliko svećenika i još više suradnika. No prilike su takve kakve jesu pa se zasada s time prilično uspješno nosi svećenička župničko-kapelanska/podravsko-međimurska kombinacija. Župnik je Siniša Dudašek, rođen 1974. u Pitomači. Nakon završene osnovne i srednje škole upisao je Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, a za svećenika je zaređen u Varaždinu g. 1999. Najprije je bio župni vikar dvije godine u Đurđevcu, pa godinu dana u Varaždinu u župi sv. Nikole biskupa. Imenovan je župnikom u župi sv. Ferdinanda u Ferdinandovcu, gdje je bio četiri godine, a zatim 2006. dolazi za župnika u Sračinec. Zbog svojih ljudskih, a potom i svećeničkih kvaliteta, uz svu silnu pastoralnu zauzetost u župi, imenovan je i povjerenikom za pastoral duhovnih zvanja i ministranata Varaždinske biskupije i član je Vijeća za pastoral duhovnih zvanja pri HBK-u.

Biblijski rečeno, župnikov je šimun cirenac, mladi kapelan Leonardo Šardi, rođen 1990. u Čakovcu, a zavičajna mu je župa ona sv. Marka ev. u Selnici. Nakon što je završio klasičnu gimnaziju na Šalati i bogoslovni fakultet u Zagrebu, za svećenika je zaređen g. 2015. u Varaždinu. Pravi čovjek na pravom mjestu, reklo bi se bez pretjerivanja za njega, jer je đakonski praktikum imao u župi Sračinec, gdje je ostao za župnoga vikara, te je sa župnikom »in« u svakom smislu, kada je riječ o župi i mjestu. Po preporuci svoga biskupa Josipa Mrzljaka vrši i pastoralnu službu za gluhoslijepe osobe u Varaždinskoj biskupiji.

Brojni suradnici u brojnim aktivnostima

Međutim, župnik i kapelan, vrijedni, ali i razboriti pastoralci, svjesni su da bi bez suradnje i zauzetosti brojnih suradnika župne aktivnosti bile osjetno osiromašene i okrnjene. Stoga se prema njima odnose s puno uvažavanja i poštovanja, kao »jednaki s jednakima«. Od, doista, poprilično velikoga broja slučajnim odabirom treba predstaviti barem neke od njih.

Već spomenuti Krešimir Hublin, 46-godišnjak rođen u Bedenici, već 20-ak godina je vjeroučitelj. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i jako je zadovoljan svojim, kako sam voli reći, ne poslom, nego pozivom. Posebno spominje izvanredan odnos s kolegama profesorima na čelu s ravnateljicom škole Lidijom Valec. Vlatka Ivek i Sandra Prajner također su vjeroučiteljice i pokrivaju ne samo osnovnu školu u Sračincu, nego i područnu četverogodišnmju u Svibovcu Podravskom, koje ukupno pohađa 530 učenika. Gđa Ivek također je završila teološki studij u Zagrebu i vjeroučiteljica je od 1985. jer je tada počela predavati župni vjeronauk, a kasnije je prešla u školu. Član pastoralnoga vijeća je 50-godišnji Darko Auker, koji je oženjen i ima dva sina, inače je učitelj kuharstva u Srednjoj školi »Arboretum opeka« Marčan u Vinici. Pastoralno vijeće ima 10 članova iz župe i obiju filijala, a ekonomsko njih šest. Auker je i zborovođa u Hrašćici, a zbor uvježbava skupa s orguljašem Markom Majcenom. Stevo Plantak zamjenik je voditeljice karizmatske zajednice »Dobri Pastir«, ima 56 g., oženjen je suprugom Božicom s kojom ima troje djece i jednu unuku. Po njegovim riječima zajednica je osnovana prije devet godina i jedna je od deset podružnica koje djeluju u Hrvatskoj. Na molitvene sastanke sastaju se svakoga tjedna, a 30-ak članova je u dobi od 12 do 70 godina.

Ina Leskovar, 22-godišnja orguljašica, studira na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu i radi kao prevoditeljica za osnovnu školu u Orehovici u Međimurju. Prve je glazbene korake dobila od spomenutoga župnika Gabuda, a udana je za Davora Leskovara, koji je također aktivan u župi, uz ostalo, kao izvanredni djelitelj pričesti. Mladi Tomislav Krobot, orguljaš, jedinac, učenik je prvoga razreda srednje Glazbene škole u Varaždinu, smjer orgulje, te mu je želja upisati Muzičku akademiju. Srijedom svira na probama dječjega zbora.

Treba spomenuti da je rođeni Srakar sadašnji župnik u Kašini u Zagrebačkoj nadbiskupiji Dražen Radigović te da župa ima i jednoga bogoslova, Darija Levanića, na petoj godini teološkoga studija u Zagrebu.

Oni su ponos svim sadašnjim i budućim naraštajima
Srakari, kako se nazivlju župljani Sračinca, ponosni i hrabri, odmah su se na početku agresije na Hrvatsku počeli organizirati, priključili su se hrvatskim obrambenim vojno-policijskim postrojbama i sudjelovali na mnogim bojišnicama diljem Hrvatske od Vukovara, Novske, Pakraca, Slatine i Daruvara do hrvatskoga juga. Za slobodnu Hrvatsku živote su položila petorica hrvatskih branitelja iz župe (dvojica iz Sračinca i trojica iz Svibovca Podravskoga): Ivica Matanović, Josip Crnčec, Miro Košćak, Milan Plantak i Vladimir Bukal. Neki su od njih tek prekoračili granicu punoljetnosti, dvojica su imala malu djecu, trećemu je prvo tek bilo na putu i zato su na ponos svim sadašnjim i budućim naraštajima ne samo njihovih mjesta, grada i županije, nego cijele Hrvatske.
Gradit će se crkva sv.Ivana Pavla II.

Župna crkva sv. Mihaela prvi se put spominje 1638. kao kapela varaždinske župe. Ona je zbog pastoralno-liturgijskih potreba prerasla, prema zamisli zagrebačkoga arhitekta Stjepana Podhorskoga, u sadašnju prekrasnu i prostranu crkvu g. 1925. za vrijeme varaždinskoga župnika Janka Gjuda. Danas je ona prava ljepotica, potpuno uređena s podnim grijanjem, elektrificiranim zvonima i razglasom. Liturgijsko je sjedište župe, koja stalno brojčano raste jer se doseljavaju brojne mlade obitelji ne samo u Sračinec, koji okuplja oko 4000 vjernika, nego i filijalu Hrašćicu, novo naselje koje se širi prema gradu, tako da će, najvjerojatnije, jednoga dana biti spojeno s Varaždinom. Ono nema primjeren liturgijski prostor iako mu teži čak 1500 vjernika, nego se liturgijska slavlja održavaju na katu zgrade Športsko-rekreacijskoga centra Raščica, okruženoga nogometnim, rukometnim i teniskim igralištem te velikom travnatom površinom. Odlična je vijest da su dobivene suglasnosti i potrebni papiri te će uskoro početi gradnja crkve sv. Ivana Pavla II.

Druga vrlo stara i ugledna, gotovo patinasta, filijala Svibovec Podravski s oko 1000 vjernika ima crkvu sv. Benedikta na mjesnom groblju, uređenu i dotjeranu. Dakle, prema podatcima za prošlu godinu od približno 6600 mještana, katolika je sveukupno 6500 u nešto manje od 1800 obitelji. Bilo je 49 krštenja, 53 sprovoda i 14 vjenčanja te 62 krizmanika i 72 prvopričesnika.

Poželjno mjesto za življenje

»Sračinec se s pravom može pohvaliti da je mjesto s većinski mladim obiteljima, među kojima ima i onih s brojnijim članovima”, s oduševljenjem opisuje svoje mjesto i župu župnik Dudašek. “Prigradsko je naselje i ljudi se doseljavaju, tako se npr. trenutačno u Hrašćici gradi dvadesetak novih kuća. Sve do zadnje tri godine bila je pozitivna demografska slika, iako je trenutačno u vrlo blagom opadanju, no uvjeren sam samo privremeno. Više od 80 posto mladih koji se žene ostaju u mjestu i, za razliku od ostalih dijelova Hrvatske, u zanemarivu broju odavde odlaze obitelji u inozemstvo. Jako su vezani za mjesto i crkvu. Našu župu nose mladi, oni drže do svoje župe, stalo im je do nje i žele pridonijeti njezinu životu i rastu. Mjesto karakterizira i veliko zajedništvo mjesnih vlasti, udruga i župe, baš svi surađuju sa župom, dogovaramo se na zajedničkim sastancima o svemu: od proslava crkvenih blagdana, darivanja krvi, popravaka crkve, kapelice i domova do uređenja okoliša i obnove infrastrukture i sl. Surađuju vatrogasci, branitelji, umirovljenici, lovci, prosvjetari, športaši. Načelnik općine u župnom je ekonomskom vijeću i dolazi na sastanke u župu, mene pozivaju na sjednice u općinu, ukratko – svi se dogovaramo o svemu. Tako se, hvala Bogu, ponašaju i političke stranke, sve rade za dobrobit mještana. Svatko može vidjeti da su kod osnovne škole i vrtića na cesti podignute signalizacije, u mjestu su dežurni liječnici, zubari, ljekarne, nekoliko športskih udruga i da ne nabrajam dalje – Sračinec je poželjno mjesto za življenje!«

Nema razloga ne vjerovati župniku, koji itekako dobro nakon toliko godina poznaje ljude i »dušu« mjesta i župe. Čini se nakon posjeta sračinečkoj župi da je riječ o zajednici u kojoj vrijedi stara latinska izreka, ali malo prilagođena: »Veni, vidi et mansi/Dođoh, vidjeh i ostah!« Pjesnički rečeno, Srakari i Srakarke pobjeđuju na svim frontama. Koji je razlog tome? Postoji, vjerojatno, više odgovora, no jedan od njih je sigurno – zato što im je vođa zapovjednik nebeske vojske s plamenim mačem u ruci, kako se slikovito prikazuje arkanđeo Mihael!

Nepoznanice o svećeničkoj grobnici 
U kutu mjesnoga groblja u Sračincu, lijevo od glavnoga ulaza, pozornost privlači lijep i velik nadgrobni spomenik, podignut i blagoslovljen 2007. Na njemu je uklesan natpis: »Ovdje čekaju slavno uskrsnuće osmorica hrvatskih svećenika i rodoljuba pogubljenih iz mržnje 1945. god.« Doista, spomenik je neobičan jer na njemu nema imena ni prezimena pokojnika, kao ni bilo kojega drugoga uobičajenoga podatka. Tu nepoznanicu o pobijenim svećenicima barem je djelomično razotkrio bivši dugogodišnji župnik Slavko Gabud, koji je na temelju svjedočenja nekih župljana objasnio da je riječ o katoličkim svećenicima dospjelim do Sračinca bježeći od borba na Srijemskoj fronti i prevalivši na seoskoj zaprezi nekoliko stotina kilometara. Tamo ih je zaustavila skupina partizana, po pripovijedanju, sada već pokojnih župljana, Mije Kovačeka i Teodora Grana, i zatvorila u obiteljsku kuću Mije Kovačeka. Jedne su noći bez suda i presude, daleko od očiju javnosti, bili izvedeni i odmah iza kuće poubijani. Tek su ih površno pokrili zemljom, tako da su im dijelovi tijela virili iz zemlje. Stoga su sljedećega dana, po kazivanju spomenutoga Kovačeka, bili preneseni i zakopani izvan sela. Trupla su g. 1991. bila iskopana i prenesena na patologiju varaždinske bolnice te u jednom lijesu, uz pokroviteljstvo Hrvatskoga sabora, svečano ukopana u sračinečko groblje. Nažalost, obećanja Hrvatskoga sabora i Općine Sračinec da se dostojno obilježi grob nevino pobijenih ostala su bez konkretnoga učinka. Tek su kasnije župnik i nekolicina darovatelja, domaćih župljana i novih općinskih vlasti, ostvariti ideju o nadgrobnom spomeniku pobijenim svećenicima.
Nakon svega svakako bi bilo još potrebno, zbog humanosti i pijeteta prema žrtvama i njihovoj rodbini, istražiti o kojim je svećenicima riječ i DNK analizom utvrditi njihov identitet te tako razriješiti dugogodišnju nepoznanicu grobnice pobijenih svećenika 1945. u Sračincu.

IZVORGlas Koncila br. 38/2017.
Prethodni članakU DIRIGIRANOM SVIJETU Koja je poruka koncerta s robotom u glavnoj roli?
Sljedeći članakKAD BI MINISTRI NOSILI TORBE OD 18 KG… Teško doba za učenike i vinogradare