Na spomen »anđeoskoga para« romantični će se filmofili prisjetiti Holly Hunter i Delroya Linda u »Ne tako običnu životu« Dannyja Boylea. Ljubiteljima pak hollywoodskoga žutila prije će na pamet pasti bračni tandem iz »Traffica« Stevena Soderbergha – Catherine Zeta-Jones i Michael Douglas. Za razliku od svijeta filma, anđeoski su dueti u Svetom pismu rijetkost. Doduše, kovčeg saveza u šatoru sastanka i Salomonovu hramu čuvao je par kerubina, a i serafi iz Izaijina hramskoga viđenja otpjevali su »jedan drugomu«. No pridodaju li se svetišnomu ozračju dva viđenja svećenika Zaharije – kojemu su se u paru očitovali i anđeli i zlodusi – u Starom zavjetu preostaju tek intervencije anđeoskih parova pri Lotovu izbavljenju i Heliodorovu obraćenju. Češće su čak i pojave duhovnih suparnika kakvi su Rafael i Asmodej odnosno Mihael i Sotona. Ipak, anđeli su se nakon Isusova uskrsnuća dvaput ukazali u paru, a prve su ih vidjele i čule žene.
»Što tražite živoga među mrtvima?« najanđeoskija je od svih biblijskih replika: oštra koliko i vedra, sažeta koliko i sadržajna. No anđeli uskrsnuća samo su Mariju Magdalenu zapitali i: »Ženo, što plačeš?« Činjenica da joj je isto pitanje potom postavio Uskrsnuli nesumnjivo je razlogom što je anđeoska uloga u susretu Krista i Magdalene često zanemarivana. Ali ne i u djelu njemačkoga majstora koji je svojemu ocu bio par ne samo po slikarskom umijeću, nego i po vlastitom imenu. Iako je Hans Holbein mlađi u prvi plan svojega intimističkoga ulja na drvu »Noli me tangere« stavio Krista i Magdalenu, nadzemaljska svjetlost dopire baš od duhova zasjelih u grobnici u pozadini. Portretistička umješnost slikara slavnih češće se pripisivala spoju gotičkoga realizma i renesansnoga individualizma negoli osobnoj pobožnosti. Ali njegovi anđeli svjedoče za suprotno: dok jedan razmatra čudo praznih povoja, drugi pogledom proniče – promatrača.
»U raj! U raj!« Svoje posljednje riječi Lucia Brocadelli izgovorila je motreći u zanosu jednu točku samostanske sobe. Tek po krvi koja je potom provrla iz boka talijanske blaženice – preminule 1544., godinu nakon Holbeina – njezine su dominikanske trećoredice proniknule da joj je pogled uzvratio Uskrsnuli. Jer onaj koji joj je na njezinu molbu otvorio pet rana na tijelu na njezinu ih je molbu kasnije i sakrio – da je i nakon crkvenoga priznanja mističnoga dara pripravi za tješnje sjedinjenje sa sobom po prezrenosti od ljudi. Iako je papa dao Luciji iz Narnija povlasticu da radi dvorenja bolesnika i svjetovanja velikaša napušta samostanske zidine, ljubomora nove poglavarice uz tešku joj je pokoru nametnula posvemašnju samoću. No kako je mogla biti sama bilokacijska prijateljica svetih kada je i vlastitoga muža od progonitelja zbog djevičanstva preobratila u sljedbenika u redovništvu? Bio je to anđeoski par bolji nego u filmovima.
