Samostanska crkva sastavljena je od dviju sličnih lađa bačvastih stropova, koje su odijeljene lukovima i stupovima na kojima su reljefi cvijeća izvedeni tijekom 17. st. Lađe su izgrađene kao četverokutne građevine s ravnim začelnim zidovima i trokutastim zabatima na pročeljima. Na vrhu zabata nalaze se akroteriji, a u sredini pročelja dvanaestodijelna i osmodijelna kamena rozeta. Pročelje zapadne starije crkve izvedeno je u gotičkom, a istočne novije u baroknom stilu. Iza začelnih zidova podignut je jednokatni zvonik s baroknom kupolom u kojoj su zvona iz g. 1927. Sakristija je balaturom povezana sa samostanom.
Godine 1897. crkva je popločena mramornim pločama, ali su pritom uništeni stari grobovi. Rusi i Crnogorci okupirali su Korčulu g. 1808. te su opljačkali crkveni inventar. Dolaskom Engleske vladavine g. 1813. samostan je vraćen dominikancima koji su zbog siromaštva nastavili djelovati g. 1844.
U istočnoj se lađi uz glavni nalazi oltar sv. Vinka i oltar Gospe od Ružarija iz g. 1775., uz koji je vezana istoimena bratovština. U zapadnoj starijoj lađi postavljen je oltar korčulanskoga klesara Franje Portolana iz g. 1645. (narudžba biskupa Nikole Španića) sa slikom mučeništva sv. Petra, koja je kopija istovjetne Tizianove slike (18. st.) iz venecijanske crkve »San. Giovanni e Paolo« koja je izgorjela. Na bočnom oltaru sv. Dominika slika je baroknoga majstora Matije Pončuna (1583. – 1663.) s prikazom »Čuda sv. Dominika u Surijanu«. Ispod oltara sv. Križa nalazi se grobnica obitelji Vergilio. Tamo je slika sv. Dominika, rad otca Vinka Draganje Splićanina (1856. – 1926.).
Nad vratima samostana dvije su spomenploče. Jedna je na spomen 500. obljetnice samostana, a druga u spomen priora samostana Vinka Paletina (Žrnovo 1508. – Korčula poslije 1571.) koji je otputovao u Ameriku 30 godina poslije Columba te tamo proučavao život Maja.
Mise su nedjeljom u 8 i 9, a radnim danima u 18 sati.
