Sveta Ana od davnina je čašćena svetica Samobora. Prije izgradnje najmlađe samoborske barokne crkve posvećene toj svetici, u Anindolu, koja je bila izgrađena između g. 1751. i 1759., u Starom gradu uz jugoistočnu najvišu kulu nalazila se kapela istoga posvećenja. Njezino postojanje zapisano je g. 1334. u zborniku Ivana, arhiđakona goričkoga, pod »Sanctae Anae de Zamobor«. Taj zbornik bilježi i prvotnu župnu crkvu sv. Anastazije u gradu, a sadrži i druge važne povijesne podatke za Samobor. Stari grad nalazi se na brdu Tepecu (250 m) i jedan je od najvećih dvoraca srednjovjekovlja u Hrvatskoj. Prodan je Samoboru g. 1902., iako su ga posljednji vlasnici Montecuccoli napustili g. 1790. Kroz povijest od vremena izgradnje oko g. 1268. (vjerojatno ga je gradio češki kralj Otokar) promijenili su se brojni vlasnici od kojih su ostale zabilježene hrvatske obitelji Arpadovića, Babonića, Frankopana, Erdödyja, Kulmera, ali i mnogi stranci. Od prvotga romaničko-gotičkoga obrambenoga dvorca nastao je kasnogotički i renesansni burg koji je na kraju korištenja u 17./18. st. barokiziran. Elementi gotike i nešto manje baroka vidljivi su na ostatcima zida kapele, prozorima i dijelovima križnih lukova svoda u svetištu. Kapela je imala nepravilan tlocrt dužine 8 m s visinom od 6,5 m. U zapisima vizitacije iz g. 1622. i 1642. spominje se prvo glavni oltar, a poslije i sporedni, ali nije navedena njegova posveta. Zahvaljujući očuvanosti glavne kule uz koju se nalazi kapela, može se djelomično naslutiti njezin izgled, što nije slučaj s objektima unutar grada koji su građeni, obnavljani, dograđivani i rušeni kroz stoljeća i promjene vlasnika. Smatra se da je zvono kapele sv. Ane prvo premješteno u kapelu sv. Mihalja koja se nalazi u podnožju brda Tepeca, a izgradnjom nove crkve sv. Ivana Krstitelja g. 1987. u Lugu Samoborskom u njezin zvonik.
