DVIJE GODINE CARITASOVE KUĆE ZA MLADE »DA ŽIVOT IMAJU« Evanđeoski »vjetar u leđa« mladima i studentima

Deset obitelji u potrebi primilo je donaciju od ukupno 10 000 dolara, dar Đurđice R. Nenadić iz Južne Kalifornije
»Kada sam prvi put došla u Kuću, nisam mogla ni zamisliti koliko plodova i blagoslova dobivam. Kuća je vjetar u leđa mladima i studentima, kao i mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Primjer odvažnosti i pozitive u Hrvatskoj«, svjedoči Ivana Majstorović.

Evanđelje Zagrebačke (nad)biskupije od bl. Augustina Kažotića do dandanas živi kroz Caritas u različitim oblicima. Poseban je zamah Caritasu dao bl. Alojzije Stepinac, a nastavili su njegovi nasljednici. Tako je i u doba surovoga komunizma pod vodstvom Jelene Brajše Caritas sedamdesetih postavljao temelje socijalnih programa, od spašavanja tek rođene i ostavljene djece do pomaganja osobama s lošijim imovinskim stanjem i osobama s invaliditetom te školovanja osoba lošijega imovinskoga stanja. Svatko na svoj način dao je doprinos, prepoznavao potrebe u društvu, ne gledajući na vjeru, naciju i boju kože. Trenutačno je na operativnom čelu dobro organiziranoga Caritasa Zagrebačke nadbiskupije redovnica s. Jelena Lončar. Prije tri godine pokrenula je akciju za gradnju kuće za mlade pod geslom »Da život imaju«. Caritasov tim uspio je prije dvije godine, točnije 25. listopada 2018., otvoriti kuću zahvaljujući potpori brojnih dobročinitelja s ciljem da bude spasonosni smještaj i svojevrsna odskočna daska za samostalni život mladima koji studiraju i rade, a dolaze iz institucionalne skrbi ili iz obitelji slabijega imovinskoga stanja. Tijekom dobro organizirane kampanje za koju hrvatski narod ima sluha prikupljeno je 7,7 milijuna kuna, a ostatak troškova izgradnje i opremanja osigurala je Zagrebačka nadbiskupija.

U Kući za mlade »Da život imaju!« na smještaju je dosad bilo četrdeset i troje korisnika. Od toga devetnaestero mladih koji su izišli iz sustava socijalne skrbi, a dvadeset i četvero korisnika studenata slabijega imovinskoga stanja. Kad osoba s punoljetnošću napušta sustav socijalne skrbi, prepuštena je milosti i nemilosti, cesti i samosnalaženju. Caritas je našao rješenje otvorivši kuću »Da život imaju«. Kuća za mlade na Selskoj ulici u Zagrebu, blizu središta svih obrazovnih i drugih državnih i gradskih institucija, izgrađena je u suvremenom stilu, s podzemnom etažom, prizemljem i četiri kata. U njoj se nalaze dvokrevetne i jednokrevetne sobe, a smještaj je predviđen za trideset i jednoga korisnika.

Radost za deset obitelji
Na spomendan svetoga pape Ivana Pavla II., koji je osobito bio osjetljiv na one koji se nalaze na rubu društva, deset obitelji u potrebi primilo je donaciju od ukupno 10 000 dolara, dar Đurđice R. Nenadić iz Južne Kalifornije, koja u suradnji sa zagrebačkim Caritasom na taj način već četvrtu godinu održava spomen na preminuloga supruga liječnika dr. Ivana Nenadića. Ujedno, time želi uzvratiti svojoj domovini što joj je podarila život i dala priliku stvarati u tuđini. Ovogodišnja njezina želja bila je pomoći višečlanim obiteljima. Tom gestom unijela je zraku nade u obitelji s više djece, koja su blago i zalog budućnosti Hrvatske.

 


Ljubav je put života
Iz svjedočanstava objavljenih na Caritasovim mrežnim stranicama doznajemo da je Renato Fritz među prve korisnike Kuće za mlade »Da život imaju!« došao iz Caritasove kuće za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Nijemčanskoj 14, na Trešnjevci. »Za vrijeme boravka u Kući za mlade studirao sam ugostiteljstvo te sam radio razne studentske poslove. Smještaj u Kući značio mi je put k samostalnosti u životu. Naučio sam neke stvari na vlastitim pogrješkama i iznad svega shvatio značenje odgovornosti prema ne baš tako čestim prilikama koje život pruža«, rekao je Fritz, koji je u Kući boravio dvije godine.
Na putu osamostaljenja

Svoje svjedočenje donosi i Branimir Despot, student Ekonomskoga fakulteta: »Podrijetlom sam iz središnje Hrvatske, a dolazim iz institucionalnoga smještaja. Za Kuću za mlade doznao sam preko prijatelja iz doma, koji mi je preporučio da se prijavim. Ta preporuka bila je od presudne važnosti u mom životu jer mi je boravak u Kući uvelike olakšao život. Riječ je o stvarno vrhunskom mjestu gdje imam potreban mir i red kako bih se posvetio učenju. Kuća meni, ali i ostalim korisnicima, omogućuje da se s lakoćom osamostalimo u životu. Ambijent u kući na vrlo je visokoj razini, kao i kvalitetni sadržaji i stručno osoblje koje je uvijek tu za nas kada nam je potrebno.«

»Što mi je ovdje udobno!«

Svoje iskustvo o životu u Kući za mlade iznio je i Patrik Palić, student na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove u Zagrebu. »S obzirom na studentski život te visinu mojih mjesečnih prihoda, bio mi je potreban smještaj jeftiniji od podstanarstva. Puno mi znači smještaj u Kući za mlade zbog toga što nisam morao odustajati od fakulteta kako bih zaradio te plaćao neki stan. U Kući je atmosfera jako ugodna. Svi su pristupačni i spremni pomoći jedni drugima. Osjećam se kao dio obitelji. Korisno je što imamo radionice na kojima naučimo praktične stvari koje će nam koristiti u daljnjem životu. Također imamo i psihologa čija je stručna pomoć tijekom stresnih studentskih dana i više nego poželjna.«

Blagoslov i odgovornost

Bivša korisnica Kuće za mlade Ivana Majstorović o svom doživljaju boravka kaže: »Kada sam prvi put došla u Kuću, nisam mogla ni zamisliti koliko plodova i blagoslova dobivam. Kuća je vjetar u leđa mladima i studentima, kao i mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Primjer odvažnosti i pozitive u Hrvatskoj. Osim što je sve novouređeno i što svaki kat ima sobe i kuhinju s dnevnim boravkom, Kuća se dobro održava. Poslovi po katovima raspoređuju se tako da mladi održavaju i čiste kat na kojem borave. Tako se mlade ljude potiče na odgovornost i na timski rad, što smatram veoma bitnim. Za teškoće i sve potrebe korisnici se mogu javiti voditeljici i psihologu, koji su nam uvijek na raspolaganju.«

Dobrota je »anonimna«

Zanimljivo je da se korisnici, koliko im dopuštaju obveze, uključuju u pomaganje potrebitima kroz Caritasove projekte i aktivnosti. Unatoč izvanrednim okolnostima i uz poštovanje epidemioloških mjera, korisnici su tijekom ove godine odradili 440 sati volonterskoga rada. Caritasov stručni tim nastoji mlade osnažiti na područjima ključnih kompetencija potrebnih za samostalan život. Tu se u pomoć svojom dobrotom uključuju brojni sa strane, pa je krajem prošle godine jedna tvrtka iz Zagreba korisnicima osigurala pohađanje različitih edukacija, polaganje vozačkih ispita, nabavu informatičke opreme. Jedna je donacija namijenjena opremanju teretane u podzemnoj etaži kuće, koja će korisnicima omogućiti prikladno vježbanje, a da se ne izlažu riziku zaraze od koronavirusa. Među brojnim darovateljima kroz ove dvije godine osobito se ističu dvije donatorice koje žele ostati neimenovane, a koje su opremile dva kata kuće raznovrsnom kućanskom opremom. (D. Petković, M. Trupinić, S. Moškatelo)

IZVORGlas Koncila br. 44/2020.
Prethodni članakUZ 400. OBLJETNICU GUNDULIĆEVA »DAVIDA« Nemjerljiva, neukusna i neprobavljiva količina apsurda
Sljedeći članakDOKUMENTARNI FILM NIJE CRKVENI NAUK Prisluškivanje Pape