“FANNYNO PUTOVANJE” Kako su živjela djeca u “višijevskoj Francuskoj”

Opasnosti i preprjeka ima mnogo, Nijemaca posvuda, pa se djeca moraju sama snalaziti. Fanny postaje voditeljica skupine, odgovorna za sve…

Francusko-belgijski film »Fannyno putovanje« prikazan je na jedanaestom izdanju Festivala tolerancije koji se održavao u Zagrebu od 8. do 14. travnja, u sklopu programa Edukacijsko jutro, kada se poučava i svjedoči o tragedijama holokausta. Ta izvrsna drama prikladna je za djecu stariju od deset godina i za odrasle. Nastala je prema istinitu događaju koji je Fanny Ben-Ami opisala u svojoj knjizi, a pri kraju filma vide se i njezine dokumentarističke snimke.

Taj je film, koji je dobio nekoliko nagrada na međunarodnim festivalima, prikazan i u veljači na KinoKino – međunarodnom filmskom festivalu za djecu, isto u Zagrebu, gdje je dobio dva posebna priznanja, i od profesionalnoga i od dječjega žirija. Oba su žirija uočila vrijednost filma, scenarija i posebice izvrsne glume, i to brojne djece glumaca. Mali su se glumci doista odlično snašli i uvjerljivo utjelovili djecu koja su prošla teško i bolno iskustvo, ali su i bila željna dječjih igara i radosti. Svi su likovi vrlo dobro profilirani, tako da je njihova pomna karakterizacija uvelike pridonijela vjerodostojnosti prikazanih stvarnih zbivanja. Dobri su i fotografija i prikladna glazba.

Riječ je o događajima iz 1943. godine u višijevskoj Francuskoj, kada su židovska djeca smještena u domove i ljetne kampove kako bi bila spašena. Među njima bila je 13-godišnja Fanny (Souchaud) sa svojim dvjema mlađim sestrama Erikom i Georgette. Odgojiteljica (De France) organizira da djeca vlakom odu u Švicarsku, na sigurno. Međutim, opasnosti i preprjeka ima mnogo, Nijemaca posvuda, pa se djeca moraju sama snalaziti. Fanny postaje voditeljica skupine, odgovorna za sve, te svojom domišljatošću, hrabrošću, zrelošću i ljubavlju vodi djecu preko polja i kroz šume do željene slobode…

IZVORGlas Koncila br. 16/2017.
Prethodni članakISUSOVAC KOJI JE PREDUHITRIO HRVATSKO PROLJEĆE Mijo Škvorc – „čovjek Božji”
Sljedeći članakGlas Koncila br. 17/2017.