FILMSKI POTHVAT BROĐANINA ZA POKOJNOGA OTCA I UBIJENU DJECU U DOMOVINSKOM RATU Snaga ratnika krije se i u suzama

Snimila: B. Lukačević | Krešimir Šimić, autor autobiografskoga dokumentarnoga filma

Autobiografski dokumentarni film »Smije li ratnik plakati!« prožet inspiriranom životnom pričom mladoga hrvatskoga ultramaratonca Krešimira Šimića, Brođanima dobro poznatoga kao Šime, kako ga prijatelji zovu, premijerno je u dva termina prikazan u nedjelju 9. rujna u prepunoj Kazališno-koncertnoj dvorani »Ivana Brlić-Mažuranić«. Velikim pljeskom nakon prikazanoga filma mnogobrojni Brođani iskazali su zahvalu svomu sugrađaninu jer su prepoznali iskrenost u njegovu naumu – da filmom još jedanput podsjeti na hrabre hrvatske branitelje, na djecu poginulu u Domovinskom ratu, na svoga otca Gorana koji je poginuo kao pripadnik slavne slavonskobrodske 108. brigade Zbora narodne garde u vrijeme kad je Krešimir imao tri godine. Šimić je za sve poginule hrvatske branitelje i djecu prošle godine trčao na šesnaestom Memorijalnom ultramaratonu Zagreb – Vukovar, koji se svake godine trči u znak sjećanja na poginule pripadnike HOS-a koji su devedesetih iz Zagreba otišli braniti herojski grad Vukovar. Bio je to njegov peti istrčani ultramaraton Zagreb – Vukovar. On se i na taj način želio pokloniti žrtvi hrvatskoga naroda i prerano ugašenim dječjim osmijesima u Domovinskom ratu. Svoje trčanje na relaciji dugoj 350 kilometara odlučio je zabilježiti kamerom, iz čega je proizišla dirljiva priča, koja u sebi nosi opomenu za budućnost. Tako je on bio i redatelj i scenarist filma, producent je Tomislav Marinović, a redatelj Mario Boić.

»Želimo da nas i dalje krasi poniznost i malenost, ostat ćemo vjerni tomu. Vi ste naše bogatstvo. Slavonski Brod rasadnik je talentiranih ljudi. Mi ćemo se maksimalno truditi i dalje da dignemo Brod i Slavoniju na kartu trkačkoga svijeta na najviše razine. Ovaj trenutak ne pripada sadašnjosti, nego našim budućim generacijama, da se na poseban način sjećaju poginulih hrvatskih branitelja i nastanka naše domovine Hrvatske«, kazao je u svom zahvalnom govoru. Posebno je zahvalio svojoj supruzi Ivani, kćerkici Patriciji, majci, baki, svim prijateljima s kojima je stvorio taj film – prepun emocija i snažnih poruka. Naslov filmu »Smije li ratnik plakati« dao je, kaže, jer vjeruje da i ratnik smije plakati, jer je suza ponekad njegova snaga.

Šimić je rođen 7. studenoga 1988. u Slavonskom Brodu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a potom u Zagrebu studij kineziologije. Za vrijeme studija bio je vanjski suradnik tjednika za kulturu »Hrvatsko slovo« kao urednik kolumne posvećene braniteljskoj populaciji. Godine 2009. izdao je svoju prvu zbirku poezije i pjesama u prozi pod imenom »Suze moje duše«, koja je doživjela uspjeh u svijetu domoljubne poezije. Nakon završetka trogodišnjega studija na Kineziološkom fakultetu zbog prevelike želje da postane hrvatski policajac napustio je četvrtu godinu studija kineziologije i upisao se na Policijsku akademiju, gdje je završio program srednjoškolskoga obrazovanja odraslih za zanimanje policajac. Nakon završenoga tečaja raspoređen je u PU brodsko-posavsku, gdje radi 2012. godine. Nakon završenoga vježbeničkoga staža upisao se i na specijalistički diplomski stručni studij kriminalistike koji je uspješno završio 2017. godine. U slobodno se vrijeme na amaterskoj razini bavi trčanjem ultramaratona u disciplinama od 100 kilometara naviše, što je uz sjećanja na pokojnoga otca bila jedna od inspiracija da 2017. godine napiše scenarij za autobiografski dokumentarni film.