FRANJEVAČKI DJEČJI DOM KOJI VODI HRVAT FRA SANDRO TOMAŠEVIĆ Djeci nadomještaju dom i obitelj, a odgajaju ih da budu uzor drugima

S jednoga od izleta tijekom kojega su posjetili Jerihon
Dječji dom u Betlehemu nastao je kao odgovor na tihi vapaj djece s teškim obiteljskim situacijama, u njemu živi 10 djece, a dnevno ga posjećuje još 16 korisnika. O njima se od početka godine brine Hrvat fra Sandro Tomašević

Vodstvo franjevačkoga Dječjega doma (»Casa del Fanciullo«, »The Boy’s Home«) u mjestu Isusova rođenja, na području palestinske samouprave, u prvim danima ove godine prvi je put preuzeo jedan stranac koji nije Arap. I to Hrvat: 36-godišnji franjevac Sandro Tomašević, rođeni Riječanin koji je iz staroga dijela Jeruzalema ponovno stigao u Betlehem. Prve tjedne posvetio je upoznavanju djece, deset stalnih te 16 povremenih korisnika, a kako je u razgovoru za Glas Koncila rekao, ta mu je služba došla izvanredno, pomalo ga je i iznenadila, nije se za nju pripremao, ali ulogu voditelja doma, koja uključuje i duhovnu brigu, doživljava kao novi način svećeničkoga služenja.

»Ovo je za mene novost, ali osjećam se ostvareno baš kroz ovo služenje djeci. Osjećam da me Bog šalje ovim ljudima, njihovim svakodnevnim situacijama i problemima, a poznajem i arapski – što je bio važan uvjet za dolazak ovamo. Djeca su dar, velika odgovornost i milost. Bog se služi nama upravo da nadomjestimo ono što im nedostaje doma pa u našem franjevačkom Dječjem domu to pronalaze. A i ja sam ovdje pronašao obitelj, s dobrodošlicom i dobrotom koja je rezervirana za one koji vole«, rekao je o. Tomašević.

Odgovor na tihi vapaj

Naime, početkom ove godine o. Tomašević je nakon smrti trojice franjevaca u Siriji zbog pandemije koronavirusa i prometne nesreće premješten u Betlehem jer je bivši voditelj Dječjega doma Emad Rofael određen za službu u Alepu. »Tako sam se početkom ove godine vratio u Betlehem, gdje sam služio od 2017. do 2019. godine, ali sada u ulozi voditelja Dječjega doma, a usto sam i župni vikar betlehemske župe koja je jedna od najvećih na Bliskom istoku. Mnogo je ovdje kršćana, teška je situacija i zato što nema hodočasnika i turista, što je najviše pogodilo kršćane koji su uključeni u hodočasničko-uslužne djelatnosti«, napominje o. Tomašević, koji je u službi u franjevačkoj Kustodiji Svete Zemlje, koja se uz pastoralni rad u zemljama Bliskoga istoka brine i o svetim mjestima i hodočasnicima koji posjećuju mjesta povezana s Isusovim životom.

Fra Sandro Tomašević: »Bog se služi nama upravo da nadomjestimo ono što im nedostaje doma pa u našem franjevačkom Dječjem domu to pronalaze. A i ja sam ovdje pronašao obitelj, s dobrodošlicom i dobrotom koja je rezervirana za one koji vole«

Iako povijest Dječjega doma u Betlehemu nije duga jer je pokrenut prije 14 godina, ipak ima važno mjesto u franjevačkoj Kustodiji Svete Zemlje. Nastao je kao odgovor na tihi vapaj djece s teškim obiteljskim situacijama, a nudi stambenu i nestambenu skrb za djecu i mlade od šest do 18 godina, kao svojevrsnu alternativu svakodnevnomu životu punom teškoća. Unatoč pandemiji i propisima zbog koronavirusa, deset mladih i sada stalno boravi u Dječjem domu, a svakodnevno im se pridružuje između 20 i 30 djece koja dolaze u prostor tijekom dana. Projekt se temelji na ideji fra Amjada Sabbara koji je pri blagoslovu obitelji primijetio da su neka djeca u situacijama u kojima im je potrebna pomoć: neka su se djeca susrela s rastavom roditelja, druga su se suočavala s problemima ovisnosti u obitelji, sa slučajevima obiteljskoga nasilja…

Život nije samo učenje

»Inspiriran drugim domovima koje je zatekao u Italiji, među ostalim i u Međugorju, fra Amjad je pokrenuo dom u rujnu 2007. godine, a ja sam već peti voditelj – no prvi stranac koji govori arapski. Uz mene je tu još jedna redovnica franjevka te socijalni radnik. Pokušavamo pružiti nadu i spas toj djeci, oni su prošli i još prolaze kroz svakakve situacije. Plaćamo im kompletnu školarinu, oblačimo ih, hranimo – sve im omogućimo. Dolaze ovamo djeca i na instrukcije, svakodnevno između 15 i 17 sati na raspolaganju su im profesori te s djecom rade zadaću. Nudimo i duhovni sadržaj – radionice, mise, nedavno smo obnovili kapelu. Svime što radimo i činimo pokušavamo nadomjestiti ono što djeca ne mogu pronaći doma. Naša je uloga omogućiti im u vjerničkom i duhovnom smislu rast i primjer kako bismo ih stavili na noge, da mogu sutra u svijetu biti pravi uzor drugima. Život ovdje nije samo učenje: mora se pružiti puno naklonosti i puno ljubavi, što često djeci nedostaje«, kaže o. Tomašević.

Franjevački Dječji dom u Betlehemu, smješten nekoliko metara od bazilike Isusova rođenja, odmah iza Špilje mlijeka, nudi svakakve programe za djecu koja tamo dolaze. Ne samo da se trude još više osposobiti djecu u području obrazovanja, nego organiziraju športske i druge aktivnosti. »Prije tri tjedna počeli smo s novim programom da djecu posjećuje zubar. To je ovdašnjoj djeci zaista potrebno jer u Palestini nema zdravstvenoga osiguranja te najobičniji popravak zuba treba dodatno platiti, za što mnogi nemaju novca. Također, susrećemo se ovdje u Palestini s velikim problemom nedostatka cjepiva protiv koronavirusa, za razliku od Izraela gdje se cijepi najbrže na svijetu. Ovdje je u Palestini najavljen dolazak ruskoga cjepiva«, rekao je hrvatski franjevac na službi u Betlehemu.

Palestina u teškoj situaciji

Sredstva za funkcioniranje kuće osigurava Kustodija, žive od donacija, a veliku pomoć dao je i tadašnji kustod Svete Zemlje, a sada jeruzalemski patrijarh Pierbattista Pizzaballa. »Država ne pomaže u održavanju Dječjega doma, Palestina je u teškoj financijskoj situaciji. Imamo prijatelje Dječjega doma u Betlehemu koji mjesečno pridonose«, rekao je o. Tomašević.

Jedinstveni projekt na Bliskom istoku
Franjevački Dječji dom u Betlehemu jedinstven je projekt na Bliskom istoku, pojašnjava hrvatski franjevac i voditelj toga doma fra Sandro Tomašević, ističući da se rijetko može naći da jedan svećenik franjevac živi i brine se o djeci kojoj je potrebna pomoć. »Jedini smo po tome u Svetoj Zemlji, nema takvih domova u kojima bi svećenik živio s djecom i s njima prolazio sve programe«, rekao je o. Tomašević. O doživljaju prvoga nearapina na čelnom mjestu Dječjega doma o. Tomašević je rekao: »Kada vide stranca, to je za njih veliki dar, milost, osjećaju se povlašteno. Ljudi su uvijek nanovo iznenađeni kada iz jedne tako lijepe zemlje Hrvatske netko dođe služiti na Bliski istok, gdje nema zelenila, nema puno vode. Njima je hrvatski ambijent egzotika, kao što je nama pustinja nešto neobično.«

IZVORGlas Koncila br. 9/2021.
Prethodni članakKAKO JE SLABIO HRVATSKI IMUNITET Hrvatska je zajedno s Banovinom desetljećima siromašena
Sljedeći članakNASTUPAJU »PREKOREDNICI« Cijepljenje: redoslijed, a ne redovi