Kad se u obitelji Zaharije i Elizabete u Judejskom gorju rodio dječak kojemu nadjenuše ime Ivan, susjedi su se pitali: »Što će biti od ovog djeteta?« (Lk 1, 66)
Što je bilo od toga djeteta? Bio je to sv. Ivan Krstitelj, Isusov preteča koji je Isusa predstavio Izraelu kao obećanog Mesiju – Spasitelja. Ivan Krstitelj je svršio život mučeničkom smrću zbog ukora upućenog Herodu koji je oteo ženu svoga brata Filipa.
Kad se u Brezariću, župa Krašić, 8. svibnja 1898. rodio dječak, kao peto dijete roditelja Josipa Stepinca i Barbare r. Penić, tada se i za to dijete moglo postaviti pitanje: »Što li će biti od ovog djeteta?« To pitanje izaziva rođenje svakog djeteta. Rođenjem se počinje odvijati život čovjeka među ljudima. Kakav će to biti čovjek? Koje će zvanje obavljati? Kakav će to biti čovjek u moralnom smislu: dobar, pravedan, svet ili sebičan, nepravedan, opasan za druge?
Sada znamo odgovor za Alojzija Viktora, kako mu dadoše ime na dan sv. krštenja 9. svibnja. Rastao je u vjerničkoj obitelji u zajednici braće i sestara. Rastao je u obitelji koja je svake večeri zajedno molila, svake nedjelje slavila misu, njegovala poštenje, rodoljublje i čestitost u svim odnosima.
Sluga Božji Alojzije Stepinac odlikovao se svetim životom i najveća poniženja i nepravde podnosio je predano u volju Božju opraštajući progoniteljima i pozivajući vjernike na opraštanje.
Ivan Pavao II. za vrijeme svoga boravka u Zagrebu nazvao ga je »bedemom Crkve u Hrvata« i »najsvjetlijim likom« koji je »ma gdje bio, na slobodi, u zatvoru, i za vrijeme prisilnog boravka u Krašiću, kao pravi pastir, uvijek bdio nad svojim stadom«, »plativši patnjama i kušnjama svake vrste svoju hrabru privrženost Evanđelju!«
Završavam riječima Sv. pisma: »Blago čovjeku kojega ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade!« (Sir 14, 2) Geslo sluge Božjega Alojzija bilo je: »U tebe se, Gospodine, uzdam!«
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 9.-12.
