U Katoličkoj Crkvi mjesec je listopad na osobit način posvećen Blaženoj Djevici Mariji.
Odmah na početku kažimo da je molitva krunice najjednostavnije razmišljanje o najvećem djelu Božjem, a to je Božji silazak k ljudima u ljudskoj naravi. To je najsvetiji događaj povijesti. U središtu ljudske povijesti stoji Isus Krist – Spasitelj čovjeka. On se sam predstavlja učenicima: »Ja – Svjetlost, dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.« (Iv 12, 46) Da je božanska osoba vječne Riječi – Sin Očev – usvojila našu ljudsku narav u krilu nazaretske Djevice Marije, da bude čovjekov Spasitelj, to je i najveći čin Božje ljubavi. Zato je Isus kazao Nikodemu u noćnom razgovoru: »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne.« (Iv 3, 16)
U Otajstvo Isusa Krista (usp. Rim 6, 25) neodjejivo je uključena nazaretska Djevica Marija koju je Božji glasnik arkanđeo Gabrijel pozdravio: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« (Lk 1,28) Bog je poslušnost i bezgrješnost ljudske kćeri uključio u Otajstvo Utjelovljenja Riječi. Da bi Bog sišao k ljudima i ušao u povijest kao čovjek, rođen od Djevice, htio je slobodan pristanak Bezgrješne.
Krunica je molitva poniznih duša, bilo neukih, bilo učenih. Znakovito je da su hrvatski branitelji u ratu nosili krunicu oko vrata, svjesni da brane svoju domovinu, slobodu i mir. Vjerovali su u Božju zaštitu po zagovoru Majke Božje. Oni koji su uistinu s tom vjerom branili domovinu, u obrani nisu prelazili moralne granice nužne obrane.
Molitvom krunice učvršćujemo vjeru za djelotvornu ljubav prema Bogu i bližnjima. Tako na jednostavan molitveni način razmatramo Evanđelje! Stoga se molitvom krunice Crkva neprestano sjeća Božjega djela otkupljenja te obasjana ljubavlju Isusa Krista i njegove Djevičanske Majke čisti svoje srce od zlih misli. Amen!
Iz knjige »S Bogom licem u lice«,
Glas Koncila, 2005., str. 241.-244.
