U čemu je razlika između blagdana Svih svetih i Spomena svih vjernih mrtvih? Razlika je u stanju preminulih! Svi sveti su postigli konačan cilj i smisao života u nebeskoj slavi.
Kad pak spominjemo vjerne mrtve, onda mislimo na duše onih koji su preminuli u Božjoj milosti, bez teškoga grijeha na duši, ali ipak još imaju dugova Božjoj pravednosti, nisu tako čisti ni tako savršeni u ljubavi da bi mogli odmah ući u zajednicu svetih u nebu i u život Presvetoga Boga. Oni su u stanju čišćenja, u čistilištu, da kroz tu tajanstvenu patnju sazriju za ulazak u nebeski život. To je poseban sud, poseban za svaku osobu.
Razlika između dobra i zla je objektivna, ne može biti prepuštena prohtjevima čovjekovih požuda, egoizma i nepravednih zemaljskih interesa. Živimo u vremenu kad se baš ta razlika briše i kad čovjek odbacuje Božji plan, Božja načela života, da bi živio posve neodgovorno u odnosu prema Bogu, prema čovjeku, prema dobru i prema istini.
Vjerni mrtvi su oni koji kroz čišćenje prolaze u nebesku slavu. Oni više ne mogu promijeniti svoje stanje. Vrijeme izbora im je prošlo. Ali mi na zemlji možemo biti njihovi zagovornici s Kristom i po Kristu, da im milosrđe Božje skrati čistilišnu patnju i uvede ih u svjetlost i mir.
Kad za svoje vjerne mrtve, koji su još u čistilištu, prikazujemo sv. misu, iskazujemo im najveću ljubav i darivamo im najveći dar. Primjenjujemo na njih otkupiteljsku ljubav Kristovu koja je neizmjerna i u koju možemo uroniti svaku dušu! Osuđenima više ništa ne može pomoći jer su oni neopozivo odbacili Božju ljubav i milosrđe!
Mi smo sa svetima u nebu i s dobrim dušama u čistilištu povezani ljubavlju. Svetima se molimo, za vjerne mrtve molimo, a svi oni mole za nas. To je zajedništvo koje ne može raskinuti granica smrti. Zagrljeni smo Općinstvom svetih.
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 102.-105.
