VIŠE OD OSJEĆAJA Reći djeci istinu

Foto: Shutterstock

Svijet je danas preplavljen generacijom mladih koji mnogo mare za ono što osjećaju. Toliko da ih često nije briga je li nešto moralno ili nije, je li nešto istina ili laž. Bitno je da osjećaji nisu povrijeđeni. Varljivi su osjećaji kao mjerilo zamijenili neumoljivu istinu. Netko će reći da je takvo razmišljanje prestrogo ili generalizirajuće. Ali očito nije kad je takvo stajalište (»sve je OK dok ne vrijeđa tuđe osjećaje«) prešlo i na područje općega morala u kojem se čini zlo pod krinkom dobra (jer ne vrijeđa nikoga). Uvuklo se takvo razmišljanje duboko u sve pore društva.

Istina je cjelovita, jasna, nepromjenjiva. I ništa nije tako dobro i lijepo kao istina za koju je Božji Sin položio svoj život. I kad se ta života vrijedna Istina položi u srce djeteta… ona više nije granica, nego okvir slike života. Okvir u kojem cvjetaju sposobnosti, raste vjera i osnažuje se obitelj.

Kako bi roditelj odgojio svoju djecu za nebo, ne smije služiti svijetu. Ne smije biti navezan na vlastito dijete, strahovati za njegovu budućnost. Ne smije strahovati da će biti manje zanimljiv roditelj ako mu ne ispunjava želje koje drugi roditelji ispunjavaju svojoj djeci. I posljednje, ali i možda najvažnije, ne trebaju zaobilaziti puninu istine zbog straha od gubitka povjerenja svoga djeteta – čime ih svijet plaši. Upravo to muči mnoge roditelje i opravdavaju se kako će istinu svojoj djeci dozirati ili im dopuštati da čine nešto izvan granica vjerujući da će djeca izići iz te faze i dobiti istinu kasnije.

Ali vjera roditelja vjernika i njezino prenošenje na djecu ne zasniva se na strahovima, pretpostavkama, pa ni na emocijama. Da, istina ima svoje jasne granice, ali svako je stvorenje treba i voli, za njom mu duša čezne. Svaki čovjek voli znati okvire unutar kojih mu je dano djelovati. Zašto bi s djecom bilo drugačije? Baš kao što to Bog čini sa svojom djecom, roditelj se ne bi smio bojati jasnoćom Istine postaviti granice svojoj djeci. Davši nama ljudima zapovijedi, Bog u svoj svojoj jasnoći, uz puno obrazloženje, savjetom nudi ljepotu slobodne volje, ali i upozorava na posljedice za vlastitu savjest u slučaju zaobilaženja, izbjegavanja ili gaženja Istine.

Ne postoji polovična istina. Nema ni nejasne ni promjenjive istine. Istina je cjelovita, jasna, nepromjenjiva. I ništa nije tako dobro i lijepo kao istina za koju je Božji Sin položio svoj život. I kad se ta života vrijedna Istina položi u srce djeteta… ona više nije granica, nego okvir slike života. Okvir u kojem cvjetaju sposobnosti, raste vjera i osnažuje se obitelj.

IZVORGlas Koncila br. 15/2018.
Prethodni članakKOMU DOPLATAK, A KOMU OPANAK Nelogičnosti socijalnih prava
Sljedeći članakZA NJEGOV SU GLAS SKLADALI MUKU Josip Ante Soldo – »učeni franjevac i dobri duh Sinja«