PRODATI SADA, DA BI SE IMALO KASNIJE Hrabro u rezove

Foto: Shutterstock

Dijagnoza i liječenje od ovisnosti o novcu započeto je s prikupljanjem računa i vlastitim priznanjem da postoji problem. U većini slučajeva kad se stvari stave na papir te zbroji potrošnja i zarada uvidjet će se da se nagomilavaju minusi s razlogom – jer se troši puno više nego što je zarađeno. Nužno je ponekad napraviti i bolne rezove da se ispliva iz dugova.

Bez gledanja natrag

Katkad to znači prodati nešto od svoje imovine i odreći se dnevnoga luksuza na koji je pojedinac naviknut. Ponekad to znači prodati motorno vozilo i odreći se na neko vrijeme komfora vlastitoga prijevoza. To nije lako i trebat će puno hrabrosti i snage (prije svega molitve!) da se u tome ustraje i uspije. U nekim slučajevima to nije dovoljno pa treba prodati naslijeđenu nekretninu ili vikendicu ili prostor na obali u kojem se ljetuje. Iseliti se iz kuće ili unajmljenoga i plaćati podstanarstvo u manjem stanu ili preseliti se na neko vrijeme kod rodbine ili prijatelja, dok se dugovi ne otplate. To sve ne znači da se odriče svega toga zauvijek ili da treba jako »asketski« živjeti do kraja života. To samo znači da je nužno u ovom trenutku poduzeti sve da se čovjek što prije oslobodi okova te izvuče iz toksične i ovisničke situacije, koja šteti obitelji, okolini, društvu i njemu samomu.

Primarna motivacija za trošenje novca kršćaninu kao i svakomu razumnomu čovjeku trebala bi imati plemenitu pozadinu, nesebičnu. Stoga trošiti treba na ono što ljude čini više ljudima i kršćanima, a ne isključivo konzumentima – potrošačima.

Dakle, nužno je pokazati hrabrost i donijeti odluku, bez gledanja natrag. Sigurno će đavao neumorno šaptati u uho i truditi se da svakoga demotivira kako god zna kako bi skrenuo s puta izlječenja, govorit će: »Škrtci«, »Čudaci«, »Stvari imaju ‘sentimentalnu’ vrijednost«, »Štedljivost nije za svakoga, to je sve nemoguće« (najpoznatija uzrečica), »Što si umišljate, ljudi će se od vas okrenuti« itd. To su sve napasti, ali i znakovi da se ide dobrim putom.

Um mudroga upravljača

Novac koji će se akumulirati od prodaje imovine i odricanja od nekih troškova i ugodnosti, ići će u prihod – što mjesečni (krediti za nekretnine i vozila, troškovi za razne mjesečne pretplate… kojih sada više ne će biti), što godišnji (ljetovanja i održavanja njiva, alata, nekretnina i vozila). S vremenom će se doći na nulu, dakle izbalansirat će se mjesečna potrošnja s mjesečnom zaradom, a onda će se stvoriti mjesečni višak! Taj se višak onda polako gomila, štedi se i skuplja da bi se ponovno jednoga dana moglo zaista imati ono što sada izgleda kao »žrtvovano« za izlazak iz dužničkoga ropstva. No tada raspolaganje novcem više ne će biti isto, to ne će biti dužničko i potrošačko ropstvo, nego upravljanje. Vodstvo. Um mudroga upravljača koji razumno procjenjuje korisnost vlastite potrošnje i ulaganja.

Što se kršćanina tiče, svaki bi trebao imati na umu da su mu talenti i novac dani ponajprije kao apostolski alati. Da bi primarna motivacija za trošenje novca kršćaninu kao i svakomu razumnomu čovjeku trebala imati plemenitu pozadinu, nesebičnu. Stoga trošiti treba na ono što ljude čini više ljudima i kršćanima, a ne isključivo konzumentima – potrošačima. Ono što posvećuje, a ne porobljava.

IZVORGlas Koncila br. 27/2017.
Prethodni članakKAPELA UTEMELJITELJA ZAGREBAČKE BISKUPIJE Zbog nje je glasoviti Bollé dao srušiti sakristiju
Sljedeći članakODMOR: POČIVATI U BOGU, POČIVATI S BOGOM Katolici ne mogu bez mise