Molitva krunice zasigurno pripada dražim vjerničkim oblicima zajedničke molitve, o čijoj je snazi rado posvjedočila Ruža Perković, uzorna vjernica župe sv. Nikole Tavelića na Jelasu u Slavonskom Brodu. Ona je u svibnju ušla u stotu godinu, a otkako je prije 54 godine stupila u Franjevački svjetovni red, pokrenula je u župi živu krunicu.
Rođena je 22. svibnja 1919. u Biorinama, zabiokovskom selu u Dalmaciji, u uzornoj katoličkoj obitelji u kojoj je zajednička molitva krunice bila svetinja. Kršćanski je brak sa suprugom Markom sklopila 1940. godine. Početak rata zaprijetio je glađu pa su kao mlada obitelj sa svojim prvim djetetom pošli u Slavoniju, gdje im se rodilo ostalih sedmero djece, od kojih je najstariji sin preminuo, a od ostalih šestero dvoje je izabralo duhovni poziv: sin fra Ante danas je gvardijan u Osijeku, a kći Blaženka redovnica je družbe Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Ponosna je na sedamnaestero unučadi i šesnaestero praunučadi. Proslavila je s mužem zlatnu, potom dijamantnu, a onda i 70. obljetnicu bračnoga zajedništva. Kako joj je suprug Marko 2015. preminuo u 104. godini, više ne živi u obiteljskoj kući, nego je smještena u Domu za starije i nemoćne u Slavonskom Brodu, u kojem je često posjećuju njezina djeca. Iako prilično narušena zdravlja, pokretna je, ne žali se jer, kako ističe, zna komu vjeruje i tko je uvijek uz nju. Ne čudi da ta majka, baka i prabaka ima takvu vjeru, jer krunica je uvijek u njezinoj ruci, čija zrnca s radošću prebire, a pohabani molitvenik na njezinu stoliću uz krevet, koji je naslijedila od supruga, dovoljno govori koliko se iz njega molilo.
Kako su Gospa od Anđela i sv. Juraj zaštitnici njezina rodnoga sela Biorina, posebno se utjecala njima kroz život. Sjeća se davnih vremena kada su pješice na Veliku Gospu hodočastili po 22 kilometra Gospi Sinjskoj. »Kada sam se udala, s mužem smo se doselili 1942. prvo u Slobodnicu. Gospa Sinjska uvijek je bila s nama, čudesno nam pomagala i duhovno i materijalno. Sjećam se kako mi je nepoznata žena navratila u kuću dok sam bila u Slobodnici i tražila čašu mlijeka jer je bila žedna. Kada je sjela i odmorila se, pitala me želim li kupiti povoljno i na otplatu jednu kuću u Slavonskom Brodu, i tako smo kupili kuću u naselju u koje smo se doselili 1946.«
No ono najvrjednije što je postigla, ističe, pošten je rad i vjera koju su prenijeli na svoju djecu te su sva završila više škole i uzorni su vjernici. »Iako smo živjeli u siromaštvu, svako smo dijete primali kao Božji dar, a Bog je to blagoslovio. Od suprugove plaće nismo mogli živjeti pa smo kupili zemlje na kojoj smo radili poljoprivredu, onda zasadili voćnjak da djeca imaju voća. Kada je tadašnja vlast vidjela što imamo, ukinuli su nam dječji dodatak. Trebalo je školovali svu djecu pa sam i ja, kao i suprug, jedno vrijeme radila u Đuri Đakoviću kao spremačica. Tada mi se pružila mogućnost pa sam kopirala molitvenike i dijelila ljudima da mogu moliti. Kako smo muž i ja svakoga dana na biciklima išli na misu u našu franjevačku crkvu Presvetoga Trojstva, uključila sam se u Franjevački svjetovni red. Tako sam dobila ideju da u župi pokrenem živu krunicu jer sam shvatila da je naša najveća snaga u molitvi. Imam to iskustvo u svom životu, jer smo cijela obitelj, ma koliko bili umorni, u večernjim satima obvezno molili krunicu.«
Potaknuta odlukom pape koji je 1933. godine ustanovio deseticu krunice za molitvu oprosta, započela je dijeliti u svojoj župi otajstva svima koji su željeli moliti, a kasnije to proširila i na druge župe u gradu. »Bilo nas je tada 105 žena, a svakoga se dana molilo 1155 Zdravomarija s nakanom da se iskorijeni pobačaj, psovka, da ljudi idu u crkvu, za duhovna zvanja i drugo. Ne samo da smo molili, nego smo i karitativno djelovali, što i danas čine članovi žive krunice u mojoj župi, a i u župi sv. Josipa Radnika, koje su u moje vrijeme bile jedna župa.«
Plodovi žive krunice u tim su dvjema župama itekako vidljivi, jer imaju šest svećenika, a školovali su mnogo djece i dvojicu svećenika u Africi, gdje trenutačno imaju osamnaest kumstava. Tu njezinu časnu dužnost 2004. godine preuzela je župljanka župe sv. Nikole Tavelića Manda Marić, majka devetero djece. Sada je u živu krunicu aktivno uključeno 120 članova, među kojima ima dosta muškaraca, a i mladih.
