IGRICE ZA PENZIĆE Ili hrvatska izlaznost na izbore

Snimio: B. Čović

– Opet ona ista nedjelja. Izborna. Ostavih vas u prošlom broju pred vratima glasališta, a evo nas sad na izlasku, ženice mi Jelice i mene, lošije joj polovice. Koračamo »zaokruženi«, uvjereni da su baš svi progledali pa istu »našu« listu prepoznali!… A u sjenovitom kutku, gdje uličica iz osnovnoškolskog birališta uvire u glavnu, još jedan znanac, naš Dankec!

– Hej, stari, pa što tu radiš? Sakrio si se iza tog stabla? Da je radni, školski dan, svašta bi mi palo na pamet! – iskreno sam iznenađen. – A ovako, izgledaš kao kakav »stranački žbir«, koji provjerava jesu li svi »vojnici izišli na prvu liniju glasačke fronte«! A, možda… možda i jesi to postao??… – iskreno me prođe i jeza.

– Daj, Vilkec, ne bulazni! Stal’ sam se tu jer sam nutra na biralištu, nakon dugo godina, doživel »efekt mladosti«! – zagrijano započinje Danko. – Negdje sam i ja bil najmlađi! Sa svojih pedeset i… šezdeset, ja sam ti nutra bil najmlađi! Mislim, kao glasač, u redu sa samim bakicama i dedekima! A čak i ove tete u komisiji, nekak’ su puno ocvalije neg’ inače na izborima, kad su nas dočekivale mlade puce…

– Joj, Dankec! – prekida ga moja Jelica. – Vidim, i tebe počelo »pucati« da ljudi tek nakon pedesete »počinju živjeti«? Čekaj, a gdje ti je Biba? Nisi ju valjda…

– Ma nisam, ništ nisam! Stao sam tu malo, da vidim kad će na biralište ući netko mlađi od mene! – uvrijeđeno, odbacuje sve naše primisli. – I stojim tu već pola sata… hm, možda i cijelu vuru? I još nitko mlađi nije ušel ni izišel. Osim djece »sitna zuba«, koji podupiru bakice i dedeke da se dokoturaju do glasališta. A možda im i čitaju liste? Pa ljudi moji, ko da se bira predsjednika gerijatrijske grupe za brzo hodanje sitnim korakom, a ne da su izbori za europarlament! Pa gdje su ti mladi ljudi??

– Je, možda im je rano sad u 11, možda još spavaju – štrca moja Jelica ko riđovka. – Čekaju da razdani…

– Ili su svi već u Europi, dok se mi tu »igramo Europe«… – kiselo nadodajem.

– Dobro si rekao! Svi ti izbori u Hrvatskoj, i ovi europski, i parlamentarni, i predsjednički… Sve mi to više izgleda kao »igrice za penziće«! Zato nam i je izlaznost manja od 25 posto (nije tad Dankec mogao znati da ćemo doseći »fascinantnih« i »fantazmagoričnih« 29,86 %), kad na izbore idu samo starčeki, koji se ne znaju igrati virtualnih igrica, a prestari su za graničara i »gumi-gumi«! Ostali im samo izbori…

– Hajde, hajde… – smirujem ga »benihilovskim« lupkanjem. – Sad kad sam ja, mlađi od tebe, došao na glasalište, možeš doma…

– Je, i ti bi bio penzić da nam nisu taj staž rastegnuli kak žvakaću! Ili da ti poslodavac skuži kak su ti već sad najbolji kućni prijatelji »Alzi« i »Parkingson«! – naruga mi se Dankec, ali brzo nastavi gdje je stao, još žešće. – Ma, da sam ja u toj Europi neki faktor, u tom Brislu, ja bi sve zemlje u kojima bar 33 % glasača, njih jedna trećina, ne iziđe na euroizbore… Ja bih sve takve zemlje momentalno isključil iz članstva u EU! Jer im »kažu figu«, jer im tak niskom izlaznošću pokazuju da im Europa uopće i ne treba, zaprav’ da još nisu ni ušli u nju!

– Pa jesi ti lud? – izletje i meni »ružna riječ«. – Pa kako bi ti briselski birokrati, bez domovine i nacije, zadržavali svoje foteljice da je izlaznost veća i velika? Nisi čuo za onu: »Što manje birača, sigurnija nam plaća!«

IZVORGlas Koncila br. 22/2019.
Prethodni članak»NEPOŽELJNI« DOKUMENTI IZ »DOSJEA STEPINAC« (14) Ni jedna spašena pravoslavka nije smjela svjedočiti na suđenju
Sljedeći članakŽUPA SV. IVANA APOSTOLA I EVANĐELISTA IZ CERJA Kako je malena prigorska župa spojila dva kontinenta!?