Među brojnim hrvatskim franjevcima povjesničarima i jezikoslovcima istaknuto mjesto zauzima i svećenik Provincije Presvetoga Otkupitelja Karlo Kosor.
Rođen je 25. travnja 1914. u Trbounju kod Drniša i kršten imenom Marko. U Franjevačkom sjemeništu u Sinju završio je klasičnu gimnaziju i filozofiju. U novicijatu je uzeo ime Karlo. Nakon završene bogoslovije u Makarskoj zaređen je 1938. za svećenika. Studij hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1947. i doktorirao 1954. Bio je profesor hrvatskoga jezika i književnosti na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, a predavao je i latinski i vjeronauk. Bio je i ravnatelj franjevačke gimnazije za njezina djelovanja u Zagrebu, Makarskoj i Sinju, gdje je umro 1. ožujka 1982.
Još kao član makarskoga bogoslovnoga društva »Milovan« (nadimak Andrije Kačića Miošića) pisao je i bavio se kulturnim radom. Nakon rata objavio je više stručnih i znanstvenih radova, posebice o fra Filipu Grabovcu, fra Tomi Babiću, fra Petru Kneževiću i njihovim »Gospinim plačevima«. Pisao je i o fra Stanku Petrovu, o fra Gašparu Bujasu i drugim franjevcima. Uredio je »Pjesmaricu« Kačićevih i narodnih junačkih pjesama. Istražio je život hrvatskoga narodnoga junaka Vuka Mandušića, čija se sablja čuva u franjevačkom samostanu na Visovcu, o kojem je pisao i u »Nedjeljnoj Dalmaciji«. Zanimljiv je i njegov oveći članak o životu hajdučkoga harambaše Ivana Bušića Roše. U »Kačiću« je objavio još nekoliko ovećih studija. Osim toga objavio je između 1971. i 1973. u »Mariji« niz prikaza o religioznoj i marijanskoj poeziji hrvatskih pjesnika. U »Taveliću«, »Glasu Koncila« i »Gospi Sinjskoj« objavio je mnoštvo nabožnih tekstova, a zanimljiva je »Mala Gospina enciklopedija« u časopisu »Marija«, gdje je objasnio pojedine marijanske i mariološke pojmove.
Jezičnim pitanjima bavio se u 1952. pokrenutu časopisu za kulturu hrvatskoga književnoga jezika »Jezik«, koji i danas izlazi, a na popularan način i u listu »Marija« te je objavio knjigu »Bilješke o jeziku suvremenih hrvatskih pisaca« 1979.
Iako učen, ostao je skroman i ponizan, pa je veći dio honorara koje je primao za članke slao našim misionarima u Afriku. (L)
