Treba li propitkivati istinsku ljubav i pravo prijateljstvo? Može li se održati povjerenje u odnosu ako je prisutna sumnja? Drama iz 17. stoljeća uprizorena na kazališnim daskama govori upravo o odanosti, bračnoj ljubavi, vjernosti i nesigurnosti koja odvlači likove u beznađe.
Sicilijanski kralj Leont susreće staroga prijatelja Poliksena – kralja Bohemije, a njihov susret završava rađanjem Leontove sumnje u ženinu nevjeru. Smatrajući da ga je prevarila s prijateljem te čeka njegovo dijete, Leont odlučuje Poliksena otrovati, a suprugu zatočiti. Poliksen uspije izbjeći smrt, no Hermiona nakon poroda umire. Drama zatim prati zbivanja u Siciliji i Bohemiji, živote kraljeva i njihova potomstva te se vrsno isprepliću elementi komedije i tragedije.
Prepleće se zbiljsko s nestvarnim i čudesnim, a likovi, svaki sa svojim karakternim crtama, ne dijele se na »crne« i »bijele«, dobre i loše. Likovi u predstavi pojavom su osuvremenjeni, a unatoč pomalo arhaičnom govoru svojstvenom Shakespeareovu pisanju – predstava dinamičnošću i zanimljivim obratima gledatelje uspijeva održati u napetosti, željnima raspleta.
Možda je najdojmljiviji lik varalica i lupež Autolik, koji budno prati zbivanja u kraljevstvu i ne preže iskoristiti svaku priliku za krađu, prijevaru i vlastiti uspjeh. Pa zaključuje: »Vidim ja da u ovo vrijeme čovjeku nepoštenu sreća cvate«, shvaćajući da nepoštena djela čine i oni na vlasti. Može li se i u tome prepoznati djelić stvarnosti, ostaje na gledateljima.
Dora Žic
