LUTKARSKA POUKA »SUPERTALENTIMA« Na tronu može biti samo (vri)jedan?

Sunčana Škrinjarić: »Plesna haljina žutog maslačka«; režija: Leo Katunarić; dramatizacija: Petra Mrduljaš; kreatorica lutaka, kostima i scenografije: Vesna Balabanić; igraju: Adam Skendžić, Anđelko Petric, Katarina Perica Kirin. Zagrebačko kazalište lutaka, Zagreb, premijera 22. studenoga.

Već naraštajima djece draga priča »Plesna haljina žutog maslačka« hrvatske književnice Sunčane Škrinjarić doživjela je kazališnu adaptaciju te je neugledni maslačak, koji bi želio sudjelovati na velikom cvjetnom balu, postao glavni junak u predstavi vrsne kazališne ekipe Zagrebačkoga kazališta lutaka.

Najopasnija poruka

Predstavom se raskrinkava i posvješćuje problematika koja nastaje kao posljedica danas brojnih popularnih natjecanja u »proizvodnji supertalenata«.

U lutkarskoj verziji javlja se pitanje kakav je to bal u današnjem svijetu na koji se može doći samo u najraskošnijem ruhu; na kojem su izgled, blještavilo i »zaleđe« važniji od istinskoga talenta. Odgovor se potražio na primjeru pjevačkih natjecanja. Najopasnija je »poruka« takvih natjecanja da na pobjedničkom tronu »može biti samo jedan«.

Tako i lutkarski Maslačak napušta svoje prijatelje, s kojima je do tada iz ljubavi svirao na ulici, te odlazi u svijet pjevačkoga nadmetanja. Od skromnoga, mladoga i naivnoga Maslačka »šef« natjecanja – omraženi pauk, uz pomoć suradnice bubamare, ali i stroja za »proizvodnju« supertalenata po narudžbi, doista će od Maslačka načiniti pjevačku »zvijezdu«… Ali, hoće li mu to donijeti sreću?

Pobijediti suparništvo i častohleplje

I izvorna priča i kazališna adaptacija podsjećaju na površnost svjetovnih mjerila ljudske vrijednosti te na važne poruke da svoju vrijednost i darovitost čovjek ne treba dokazivati time što će poraziti (»zgaziti«) druge te da sloga i zajedništvo najsigurnije pobjeđuju suparništvo i častohleplje. (ić)