JASNA VUK O UVOĐENJU »FISKALIZACIJE 2.0« Uvođenje novih nameta uvijek opterećuje poslovanje i stvara dodatne troškove

Jasna Vuk
»Nezadovoljstvo stvara činjenica da sustav nije bio dostupan na vrijeme za testiranje pa se sada kada je fiskalizacija započela otklanjaju nedostatci sustava. No sve je to dio prilagodbe«

S početkom nove kalendarske godine započela je puna primjena »fiskalizacije 2.0« – procesa koji je prema novom Zakonu o fiskalizaciji izmijenio poslovanje oko 120 tisuća manjih poduzetnika i mikropoduzetnika te obrtnika. Proces je to koji je od početka – ocrtanoga činjenicom da se Hrvatska prva među zemljama Europske unije odvažila na taj korak, kojemu će ostale članice eventualno pristupiti u idućem desetljeću – pa sve do prvih dana nove fiskalne prakse praćen mnogim nedoumicama, o kojima je osobito podrobno i nerijetko oštro u prošloj godini pisao časopis »Računovodstvo, revizije i financije«. Stoga smo se za odgovore na pitanja o tom procesu obratili jednoj od njegovih autorica i višoj predavačici na zagrebačkom Veleučilištu RRiF Jasni Vuk.

Čini se da unatoč dugotrajnoj medijskoj prisutnosti fiskalizacija 2.0 nije dobila adekvatno objašnjenje »za laike«. Kako bismo taj proces mogli približiti javnosti?

Od 1. siječnja ove godine treba razlikovati dva sustava fiskalizacije – fiskalizaciju 1.0 i fiskalizaciju 2.0. Fiskalizacija 1.0 odnosi se na izdavanje i fiskalizaciju računa prema fizičkim osobama (krajnjim kupcima) za sve oblike plaćanja. Do sada je obveza fiskalizacije bila samo za račune koji su naplaćeni gotovinom ili karticama, a sada se to proširuje i na naplatu na transakcijski račun. To znači da fizička osoba kada plaća za uslugu ili robu trgovačkomu društvu, obrtu, ustanovi, zadruzi i sl. treba primiti račun koji na sebi ima JIR, ZKI i QR kôd kao znak da je račun fiskaliziran. Od obveze izdavanja i fiskalizacije računa i dalje su izuzeti iznajmljivači, OPG-ovi kada prodaju vlastite poljoprivredne proizvode na tržnicama ili ako se plaćanje robe obavlja pouzećem.

Fiskalizacija 2.0 obuhvaća izdavanje i fiskalizaciju eRačuna i odnosi se isključivo na izdavanje eRačuna između poreznih obveznika, primjerice trgovačkih društava i obrta. To znači da su od početka ove godine svi koji su u sustavu PDV-a i imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u RH obvezni izdavati i zaprimati eRačune. Oni koji nisu u sustavu PDV-a, ali su obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, na primjer obrt, ili poreza na dobit, nisu obvezni izdavati eRačune, ali su ih obvezni zaprimati. Međutim, obveza izdavanja eRačuna ne odnosi se na prodaju stranim trgovačkim društvima – njima će se i dalje izdavati obični računi.

Za fizičke osobe koje ne obavljaju nikakvu djelatnost početak ove godine ne donosi ništa nova, ali za trgovačka društva, obrte i neprofitne organizacije uvodi se novi sustav u kojem treba odrediti na koga se odnose pojedine obveze.

U javnim se raspravama isticalo da se s novom fiskalizacijom ništa ne mijenja upravo za »obične ljude«. No novi je zakon zahvatio oko 120 tisuća manjih poduzetnika i mikropoduzetnika te obrtnika – gotovo 3 posto stanovništva. Ne mijenja li to sliku »neznatnosti« promjena?

Kada govorimo o »običnim ljudima«, u pravilu mislimo na fizičke osobe koje ne obavljaju nikakvu gospodarsku djelatnost. Za njih se stvarno ništa ne mijenja jer su oni primatelji računa i nemaju nikakve nove obveze. Uvođenje fiskalizacije svakako utječe na poslovanje obrtnika i poduzetnika, ali sve je to dio razvoja i na to treba gledati pozitivno. Digitalizacijom poslovanja, čiji je sastavni dio i fiskalizacija, unaprijedit će se poslovanje, a poduzetnici će biti sada na neki način prisiljeni koristiti se računalima u svojem poslovanju, što je velik dio njih do sada odbijao.

Zakon o fiskalizaciji već se prvi dan pune primjene susreo s tehničkim teškoćama, a tisuće poduzetnika i dalje nisu izabrale informatičkoga posrednika za fiskalizaciju, što nesumnjivo svjedoči o njihovoj zbunjenosti. Kakve su reakcije do Vas došle »s terena«?

Naša su saznanja da je do tehničkih teškoća došlo zbog cjelokupnoga sustava koji je tek sada »iznjedrio« određene probleme, ali oni su detektirani i rješavaju se. Oni koji su na vrijeme krenuli s upoznavanjem s novim sustavom, učenjem i implementacijom nisu zbunjeni i sve su svoje obveze na vrijeme riješili. Problem čine oni koji su se nadali da će se fiskalizacija odgoditi, nisu se informirali i smatrali su da je to nebitno. Svjedoci smo da su računovodstveni servisi upozoravali svoje klijente da trebaju odabrati informacijskoga posrednika, ali je dio njih tu informaciju jednostavno zanemario te se sada nalaze u problemu. Također, Porezna je uprava u korisničke pretince dostavljala obavijesti o obvezi izbora informacijskoga posrednika uz dostavljanje letaka što i na koji način treba napraviti.

Argumenti kojima su Porezna uprava i Ministarstvo financija branili zakon uključivali su uštedu vremena i novca, veću preglednost podataka i ubrzavanje poslovnih procesa… Može li se štogod od toga doista očekivati? Tko će najviše profitirati od fiskalizacije?

Fiskalizacija kao oblik digitalizacije poslovanja usmjerena je na uvođenje poslovanja bez papira, što će svakako dovesti do ušteda. Međutim, dodatni su trošak za poduzetnike naknade koje će se plaćati informacijskim posrednicima te stoga informacijske posrednike možemo detektirati kao one koji će vjerojatno najviše profitirati od fiskalizacije. Koristi od fiskalizacije imat će svakako i računovođe jer će moći automatizirati neke poslove, ali to nažalost ne znači da će imati ukupno manje posla – dosta knjigovodstvenih servisa preuzelo je na sebe izdavanje eRačuna za klijente.

Kako ocijeniti činjenicu da je Hrvatska brzinom uvođenja nove fiskalizacije odlučila preteći sve zemlje Europske unije?

Bilo je dosta polemika vezano s time treba li Hrvatska biti među prvima u uvođenju ovakve fiskalizacije. Naravno da bi bilo jednostavnije da smo se u ovaj proces uključili kasnije i učili na tuđim pogrješkama, ali Hrvatska je odlučila u tom polju biti lider. Možda će nam takvo postupanje pomoći i na drugim poljima – vrijeme će to pokazati.

Među argumentima za novu fiskalizaciju navodilo se i poboljšanje nadzora. Nije li posrijedi i gubitak nadzora; tko će sve imati pristup poslovnim podatcima i u koju svrhu? Ne će li snaženje digitalnoga nadzora oslabiti pravi nadzor na mjestima koje fiskalizacija zaobilazi?

Provođenjem fiskalizacije svakako će se pojednostavniti nadzor i znatno će se više segmenata moći obuhvatiti. Sigurno će biti velik izazov kako zaštititi podatke i ograničiti pristup, ali prema dostupnim informacijama od Ministarstva financija ta su područja dobro pokrivena. Bilo bi naivno misliti da će fiskalizacija riješiti sve probleme sive ekonomije, ali možemo se nadati da će doći do njihova smanjenja. Može se očekivati da će se Ministarstvo financija – Porezna uprava koristiti podatcima prikupljenim kroz Sustav za fiskalizaciju kako bi se provodili detaljniji nadzori poslovanja.

Ne možemo se ne osvrnuti i na podatak da su od novouvedenoga fiskalnoga nadzora izuzete strane pravne i fizičke osobe koje su u sustavu PDV-a u Republici Hrvatskoj. Kako uopće objasniti to izuzeće? Može li se u tom slučaju govoriti o pogodovanju?

Odredbe Zakona o fiskalizaciji određuju da su obveznici izdavanja i fiskalizacije eRačuna svi obveznici PDV-a koji imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu. To znači da su oni koji su u Hrvatskoj registrirani za potrebe PDV-a, ali ovdje nemaju sjedište, izuzeti od izdavanja i fiskalizacije eRačuna. Naša je pretpostavka da su strane pravne i fizičke osobe izuzete od izdavanja i fiskalizacije eRačuna jer Hrvatska može tu obvezu uvesti samo za one koji imaju sjedište na području Hrvatske. Ne smatram da je tu riječ o pogodovanju jer se svi ti računi mogu lako kontrolirati i na druge načine.

Mnogo toga što smo spomenuli upućuje na zaključak o tehnički nepripremljenu administrativnom opterećenju poslovanja. No podsjeća to i na nepravedna dodatna »pritiskanja« onih koji zakone poštuju. Kako takvi pritisci utječu na hrvatsku ekonomiju, ali i društvo u cjelini?

Uvođenje novih »nameta« uvijek opterećuje poslovanje i stvara dodatne troškove. Dio poduzetnika ne će imati takve troškove jer će se moći koristiti besplatnom aplikacijom na stranici Porezne uprave pod nazivom MikroeRačun preko koje će tijekom ove godine moći zaprimati eRačune, a tijekom iduće i slati ih. Znatno bi manji troškovi bili kada bi se svi poduzetnici mogli koristiti besplatnom platformom. Međutim to nije tako i to u praksi stvara dosta nezadovoljstva među poduzetnicima. Također nezadovoljstvo stvara činjenica da sustav nije bio dostupan na vrijeme za testiranje pa se sada kada je fiskalizacija započela otklanjaju nedostatci sustava. No sve je to dio prilagodbe. Valja se nadati da za poduzetnike koji su nešto propustili učiniti ili nisu učinili na ispravan način ne će biti odmah kažnjavanja, nego uputa kako postupiti na ispravan način. Fiskalizacija je zamišljena kao dobar i kvalitetan projekt uvođenja hrvatskoga poduzetništva u digitalizaciju, ali trebat će vremena, znanja i energije da se provede u djelo. Računovođe su u tom pogledu podnijele znatan teret.

Biografija • Jasna Vuk (Zagreb, 1972.) ekonomiju je diplomirala na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlena je kao viša predavačica na Veleučilištu RRiF, a osim predavačkih poslova kao stručnjakinja za poduzetničko i neprofitno računovodstvo te fiskalizaciju vrši savjetovanje iz područja računovodstva i poreza. Članica je udruge Hrvatski računovođa.