Osvjetljavanjem institucija u crvenu boju posljednjih dana studenoga iz zaklade papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji« žele upozoriti na problem kršenja osnovnoga ljudskoga prava – vjerske slobode ili slobode vjere. Ove će godine inicijativa u središte staviti djevojke i žene žrtve vjerskih progona, a to je tek jedna od niza skupina koje doživljavaju nasilje i ugnjetavanje zbog vjerske pripadnosti. To potvrđuju brojke u detaljnim analizama koje o vjerskim slobodama, ali i progonu kršćana, redovito vode u papinskoj zakladi i tvrde da je vjerska sloboda stijena koja čvrsto drži ostala ljudska prava. U danima kada će i u našem susjedstvu sarajevska katedrala Srca Isusova biti svjetlosno obojena u boju mučenika iz međunarodnoga ureda »Pomoć Crkvi u nevolji« sa sjedištem u Njemačkoj za Glas Koncila je govorio njihov čelnik za javne poslove i vjerske slobode Mark von Riedemann.
Inicijativa »#RedWeek (Crveni tjedan)« međunarodni je tjedan namijenjen podizanju svijesti o sve većem kršenju vjerskih sloboda diljem svijeta s naglaskom na progon kršćana. Ta ideja nije bila rezultat Izvještaja o vjerskim slobodama u svijetu zaklade »Pomoć Crkvi u nevolji«, nego je započela u listopadu 2015. nakon posjeta jednoga kaldejskoga svećenika našim kolegama u Brazilu. Tamošnji ured zaklade »Pomoć Crkvi u nevolji« uz dopuštenje lokalnih vlasti kip Krista Otkupitelja u Riju osvijetlio je crvenom bojom upravo u spomen na kršćane koji podnose progone i nevolje. Godinu dana kasnije talijanski ured zaklade preuzeo je ideju i osvijetlio poznatu rimsku Fontanu di Trevi, a potom su i u Ujedinjenom Kraljevstvu crvenom bojom osvijetljene zgrada parlamenta, Westminsterska opatija, katedrala sv. Pavla i druge znamenitosti u Londonu. Svake godine od tada tisuće institucija – i vjerske i državne zgrade – diljem svijeta svijetle crvenom bojom, a ove godine u inicijativu je uključena 21 zemlja.
Prvi će put biti osvijetljena maronitska katedrala u Alepu u Siriji kao znak progonjenih u Siriji. I oni su dio univerzalne Crkve te unatoč vlastitomu progonu mole za trpeću braću i sestre u Kristu diljem svijeta.
Izvještaj je namijenjen podizanju svijesti na međunarodnoj razini o pravu na vjersku slobodu i kršenju toga prava u mnogim zemljama svijeta. Izvještaj, međutim, također želi pružiti potporu onima koji trpe vjerski progon da znaju da njihova patnja nije neprepoznata, da se na njihove vapaje ne odgovara tek šutnjom. Nije važno prikazati samo patnju, nego i pozitivne priče, posebice o žrtvama koje odbijaju biti uvučene u iskušenje osvetničkoga nasilja koje izazivaju ekstremisti sijući teror i podjele. Primjerice, na krajnjem sjeveru Kameruna miješano stanovništvo muslimana i kršćana i dalje trpi brojne napade terorističke skupine Boko Haram koja je od 2014. svoju smrtonosnu kampanju proširila iz Nigerije na Kamerun. Do danas stanovništvo nije uvučeno u međureligijski krug nasilja jer u tim područjima postoji dugogodišnja tradicija poštovanja i suradnje među kršćanima i muslimanima. Tamošnji mediji izvještavaju da u pojedinim slučajevima kršćani štite džamije tijekom njihove molitve, a muslimani čuvaju crkve nedjeljom kako bi se smanjio rizik od iznenadnih napada.
U obraćanju članovima Diplomatskoga zbora akreditiranih pri Svetoj Stolici u veljači ove godine i papa Franjo je rekao da je potreba za zaustavljanjem širenja virusa također imala implikacije i na niz temeljnih sloboda, uključujući i vjerske slobode, kao i ograničavanje javnih bogoslužja te obrazovnih i karitativnih aktivnosti vjerskih zajednica. »Čak i dok tražimo načine da zaštitimo ljudske živote od širenja virusa, ne možemo smatrati duhovnu i moralnu dimenziju ljudske osobe manje važnom od fizičkoga zdravlja«, rekao je tada Papa.
Naravno, ni jedan događaj u modernoj povijesti nije tako znatno i sveprisutno utjecao na živote svjetskoga stanovništva kao što je to učinila pandemija koronavirusa. Tijekom toga vremena kršenja vjerskih sloboda dramatično su porasla diljem svijeta. U našem izvještaju o vjerskim slobodama zabilježili smo da su terorističke skupine iskoristile pandemiju kako bi povećale nasilne napade i regrutirale nove članove. Nadalje, u mnogim je državama pandemija pokrenula društvene nemire i potaknula žestoke napade, posebice na društvenim mrežama. Na internetu su se proširile teorije zavjere koje tvrde da su za izazivanje pandemije krivi Židovi, u Indiji su iznesene optužbe protiv muslimanskih manjina, a u nekoliko su zemalja, poput Kine, Nigera, Turske i Egipta, za pandemiju okrivili kršćane.
Na Zapadu pak primjeri nerazmjernih ograničenja vjerske prakse bili su vidljivi u pojedinim državama u kojima su se ograničavale vjerske službe, a većemu se broju ljudi dopuštao odlazak u trgovinske i športske centre. Pandemija je otvorila važnu raspravu diljem svijeta o temeljnim pravima, uključujući pravo na vjersku slobodu i impliciranje prekoračenja zakonodavstva, kao i o tome jesu li agresivno sekularne vlade na odgovarajući način sposobne uočiti važnost tih prava.
Postoje tri glavne kategorije u Izvještaju o vjerskim slobodama zaklade »Pomoć Crkvi u nevolji« koje su definirane prema težini ili vrsti kršenja prava: crvena, narančasta i nova kategorija zemlje koja se naziva »pod promatranjem«. Zemlje u crvenom upozoravaju na progon – tešku razinu nasilja kojemu su zbog vjerskih motiva izloženi građani.
Zemlje koje se nalaze u narančastoj kategoriji upozoravaju na diskriminaciju ponajprije kroz zakone koji se različito primjenjuju na određenu skupinu građana. Primjerice prema zakonima o otpadništvu u mnogim zemljama Bliskoga istoka i sjeverne Afrike prelazak sa službeno priznate vjere – u tim slučajevima islama – može završiti zatvorom, pa čak i smrću. Kategorija pod nazivom »pod promatranjem« nastala je jer je tijekom promatranoga razdoblja postalo jasno da se kršenja vjerskih sloboda događaju u određenim zemljama te bi mogle doći u jednu od dvije prethodno opisane kategorije.
Među najvažnijim su činiteljima koji danas utječu na vjerske slobode autoritarne vlade, primjerice marksističke diktature u Sjevernoj Koreji i Kini, potom islamistički ekstremizam koji je posebno uočljiv u supsaharskoj Africi, a etničko-vjerski nacionalizam, promicanje etničke i vjerske nadmoći u pojedinim hinduističkim i budističkim većinskim zemljama trend je koji pogađa milijune stanovnika, posebice u Aziji.
Najveće koncentracije islamističkoga ekstremizma i kao posljedica kršenja vjerskih sloboda događa se u Africi. Prema našem izvještaju 26 zemalja u svijetu trpi progon, a gotovo 50 posto tih zemalja nalazi se u Africi. To je rezultat veoma brzoga rasta transnacionalnih džihadističkih skupina koje sustavno progone sve one – muslimane i kršćane – koji ne prihvaćaju njihovu ekstremnu islamističku ideologiju. Supsaharska Afrika postala je utočište za više od 20 ekstremističkih skupina koje aktivno djeluju i sve više surađuju u 14 zemalja. Militanti napadaju državne vlasti, vojsku i policiju, kao i civile – uključujući muslimanske i kršćanske vođe i vjernike te učitelje koji su ugroženi zbog provođenja sekularnoga nastavnoga programa. Financijska sredstva te naoružane terorističke skupine uglavnom ostvaruju od pljački, otmica i trgovine drogom i ljudima.
Nasilje je često nepojmljivo. U Mozambiku su prije točno godinu dana petnaestorici dječaka i petorici odraslih koji nisu stali uz Islamsku državu mačetama odrubili glavu. Ti masakri uslijedili su nakon ranijega masovnoga napada u travnju 2020., u kojem se procjenjuje da su ubijena 52 muškarca nakon što su odbili pridružiti se džihadistima. Istraživanje otkriva da su terorističke skupine u Burkini Faso u veljači 2019. godine raselile 65 tisuća ljudi, a samo 12 mjeseci kasnije ta je brojka porasla na 765 tisuća raseljenih. Ta radikalizacija ne utječe samo na afrički kontinent. Izvještaj zaklade »Pomoć Crkvi u nevolji« otkriva jačanje transnacionalnih islamističkih mreža s ciljem stvaranja tzv. »transkontinentalnoga kalifata« – uz ideološku i materijalnu potporu s Bliskoga istoka – koje se protežu od Malija do Mozambika u supsaharskoj Africi do otočne države Komori u Indijskom oceanu te na Filipine.
To uključuje Sjevernu Koreju u kojoj se politika prema vjerskim skupinama može shvatiti kao »istrebljivačka«. Potom Kinu gdje je prisutan snažan nadzor, sustav koji nagrađuje i kažnjava ponašanje pojedinca, te brutalni obračuni s vjerskim i etničkim skupinama. To je osobito vidljivo u masovnom interniranju i prisilnim »programima preodgoja« koji pogađaju više od milijun, većinom muslimanskih, etničkih Ujgura u provinciji Xinjiang. SAD, Kanada i Gornji dom parlamenta Ujedinjenoga Kraljevstva to su postupanje službeno nazvali genocidom.
U mnogim slučajevima poduzimaju se pozitivni koraci. Iako još nisu u stanju preokrenuti mnoge negativne trendove, vlade diljem svijeta barem počinju pridavati veću pozornost toj problematici. Vjerska sloboda međunarodno je priznato temeljno pravo, no dvije trećine svjetskoga stanovništva živi u zemljama s ograničenjima vjerskih sloboda. Svijest o važnosti vjerskih sloboda porasla je s Globalnim pozivom na zaštitu vjerske slobode u rujnu 2019. godine, prvim događajem UN-a o vjerskim slobodama čiji je domaćin bio tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, a prije toga i rezolucijom UN-a kojom je 22. kolovoza određen za Međunarodni dan sjećanja na žrtve nasilja na temelju vjere ili uvjerenja. Tijekom posljednje dvije godine došlo je do niza inicijativa, uključujući uspostavljanje Tajništva za pomoć progonjenim kršćanima u Mađarskoj i Međunarodnoga saveza za vjerske slobode u SAD-u, a možda je najvažnije da sve veći broj zemalja uspostavlja ili ponovno aktivira izaslanike za promicanje slobode vjere i uvjerenja u zemljama poput primjerice Danske, Nizozemske, SAD-a, Norveške, Poljske, Njemačke i Ujedinjenoga Kraljevstva.
Sloboda vjere ili uvjerenja priznata je u međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima kao neotuđivo ljudsko pravo. To se, primjerice, odražava u Deklaraciji UN-a o ukidanju svih oblika netolerancije i diskriminacije iz 1981. godine u kojoj je »vjera ili uvjerenje jedan od temeljnih elemenata poimanja života«. Europski sud za ljudska prava priznaje vjersku slobodu kao »dragocjeno bogatstvo«, shvaća je kao »jedan od temelja demokratskoga društva«. Mnogi stručnjaci ističu da sloboda vjere ili uvjerenja kao ljudsko pravo štiti ljudska bića od svih oblika prisile, zastrašivanja i diskriminacije.
Europski sud za ljudska prava naznačio je da je vjerska sloboda, osim očitoga značaja za sljedbenike različitih religija, nužna za oblikovanje suživota s poštovanjem u modernoj demokraciji. To nije ni luksuz ni povlastica.
Mislim da je veće pitanje manipulacije religijom za šire interese moći i novca. Primjerice koncentracija aktivnosti naoružanih terorističkih skupina u Demokratskoj Republici Kongo, kao što su Savezničke demokratske snage (ADF) i druge povezane s ISIL-om, uglavnom su na istoku zemlje gdje se nalaze neka od najvećih rudnih bogatstava u zemlji. Biskup Sikuli Paluku Melchisedec iz biskupije Butembo-Beni, u kojoj terorističke skupine protjeruju autohtono stanovništvo iz njihovih domova, osudio je neuspjeh vlade da se suoči s kriminalnim skupinama koje profitiraju od iskorištavanja mineralnih resursa Konga. Regija je dom plemenitih metala poput zlata i dijamanata, kao i teških metala koji se upotrebljavaju za modernu tehnologiju. Nacionalna katolička biskupska konferencija Konga navodi da je u Beniju od 2013. ubijeno više od 6000 ljudi, a najmanje je tri milijuna izbjeglica. Biskup osuđuje plan islamizacije i protjerivanja lokalnoga stanovništva. Svi oni koje su terorističke skupine otele bili su pred izborom smrti ili prelaska na islam. Ako žrtve pristanu prijeći na islam, daju im se muslimanska imena kako bi se učvrstio njihov novi identitet.
Slična se situacija događa i u Mozambiku. Većina napada Al-Shababa, lokalne naoružane skupine povezane s ISIL-om, koji su sve snažniji od ožujka ove godine, događa se u najsiromašnijoj regiji Cabo Delgado. Interes su goleme rezerve prirodnoga plina uz obalu Mozambika i luka Mocímboa da Praia koja je izgrađena za rafiniranje naftnih derivata. Francuska naftna i plinska tvrtka »Total« uložila je milijarde eura u tvornicu LNG-a koja bi trebala početi s radom 2024., uz predložena mjesta LNG projekta kojim upravlja »ExxonMobil«. Usred tih nasilnih sukoba, bilo da je riječ o Mozambiku, Siriji, Jemenu ili Nigeriji, u sjeni su oni koji su manipulirajući najdubljim uvjerenjima čovječanstva instrumentalizirali religiju u potrazi za moću.
