Nova predsjednica upravnoga odbora udruge »Radio-Marija« Kristina Tabak cijeli je život u posebnoj duhovnoj vezi s Blaženom Djevicom Marijom. Najprije je odrastala u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini u Zagrebu, zatim se tijekom djetinjstva, mladenaštva i zrelosti utjecala Majci Božjoj, a posljednjih je godina objavila knjigu krunica, osnovala poduzeće koje nosi ime po Majci Božjoj od Kamenitih. Kao da je baš Radio-Marija kruna dosadašnje Kristinine duhovne povezanosti s Majkom Božjom.
Rođena je 7. studenoga 1979. u Zagrebu. Majka joj je Ana, djevojački Barišić, umirovljena trgovkinja, a pokojni otac Anto Beljan bio je tokar. Oboje su rodom iz Odžaka u Bosni i Hercegovini. Upoznali su se u rodnom mjestu, vjenčali se i odmah došli u Zagreb u Dubravu, konkretno u Branovec, gdje je Ana i danas. Šest godina nakon Kristine dobili su kćer Ivanu, koja je završila studij prometa, zaposlena je u jednom poduzeću, odnedavno je udana, živi u Brestju, između Dubrave i Sesveta.
»Roditelji su nam bili jako vrijedni ljudi«, pripovijeda Kristina. »Tatu su zvali najvrjednijim čovjekom u Branovcu. Uvijek je nešto radio. Bio je jako inteligentan, vodio je računa o našem obrazovanju, kupovao nam enciklopedije. Mama je također bila marljiva osoba, topla, brižna. Cijeli je radni vijek bila zaposlena u jednom dućanu na Kvatriću. Njih su se dvoje dobro slagali. Organizirali su nam dobro djetinjstvo. Uz njih smo sestra i ja stekle radne navike. Oduvijek smo si bile dobre. Odgajali su nas u vjeri. Tata je bio praktičan vjernik, ali nije imao potrebu glasno riječima isticati svoju vjeru, živio ju je primjerom. Umro je uz riječi: ‘Isuse moj, Kralju moj!’ Mama je vjeru živjela slično, bila je i danas je čvrsta vjernica. Nadopunjavali su se. S bakom i djedom u Bosni sestra i ja rado smo molile krunicu kad bismo došle na praznike«, govori Kristina Tabak, koja u užoj rodbini ima nekoliko svećenika.
Naime očev je nećak svećenik i profesor u Đakovu Stjepan Radić, a majčin je ujak bio pokojni profesor u Zagrebu bibličar fra Božo Lujić. Teta joj je, majčina sestra, redovnica Augustina Barišić.
»Okruženje nam je bilo potpuno vjerničko. Ispada da sestra i ja nismo imale izbora. Jesmo. Sve je bilo u slobodi. Ljeta sam znala provoditi s tetom po samostanima. Jedne smo godine sredinom osamdesetih bile u Šibeniku. Ondje je bio i kardinal Franjo Kuharić. Kao curicu me od pet godina naučio pjevati pjesme ‘Ustani, bane’ i ‘Vilu Velebita’. Ljeto je prošlo, vratili su me k časnama u vrtić u obližnju Granešinu. Odmah sam zaorila po vrtiću i ‘Bana’ i ‘Vilu Velebita’. Srećom, bilo je to kod časnih. Ipak su ranije osamdesete bile u pitanju. Onda sam u prvom osnovne odbila učiteljici pomagati vezati svoj djeci pionirske kape i marame. Rekla sam joj da sam ja Hrvatica i katolkinja i da te marame zato ne dolaze u obzir. Odmah je zvala tatu na razgovor. A baš me on, skupa s mamom, naučio tko smo mi. Srećom nas moje javno svjedočenje identiteta kao djeteta nije koštalo«, pripovijeda naša sugovornica.
Osnovnu školu kao odlična učenica i uz mnoge aktivnosti završila je u Granešini. »Prekrasno mi je bilo. Župnik nam je u Granešini bio legendarni Mijo Pavlaković Miško, strog i pravedan čovjek kod kojega se znao red. Kod njega se znalo kako se u crkvu dolazi odjeven, kako se ponaša, poštovanje je bilo jako važno. To se danas izgubilo. Moja prva pričest, krizma, cijeli moj vjerski razvoj događao se u župi u Granešini. Posebno su mi bile važne časne kćeri Božje ljubavi. One su ondje djelovale, uz njih sam i nakon vrtića rasla. Za srednju sam školu izabrala VII. gimnaziju. U njoj sam naučila biti uporna. Maturirala sam 1998. i upisala studij cestovnoga prometa. Diplomirala sam 2004. Muža sam našla na zadnjoj godini faksa. On je Ante Tabak, 1979. je godište. Dalmatinac je rođen u Njemačkoj. Došao je u Zagreb na studij i ostao. Vjenčali smo se na Kamenskom iznad Trilja, odakle je Ante podrijetlom. Skrasili smo se u Dubravi blizu roditelja«, govori Kristina. U braku im se 2007. rodila kći Katarina, a 2010. Dora.
Zajedno sa suprugom ima privatno IT poduzeće. »Ante i ja zajedno smo započeli. Podigli smo ‘Crozillu’, prvi specijalizirani internetski oglasnik za nekretnine. Poslije smo to prodali. Ostali smo u IT-ju, suprug je radio dizajn, ja sam slagala baze. Ante je i danas u informatici, a ja sam otišla u druge vode. Na Kamenitim sam vratima otvorila kavanu ‘Lav’. Super je išlo. Ali sam ipak stala jer je svega bilo previše. Zdravlje me na to upozorilo. U međuvremenu sam ušla i u nakladničke vode. Najprije sam 2020. stvorila prvu hrvatsku zbirku devetnica ‘Novena Croatica’ s likom Majke Božje Kamenite na naslovnici. Odlučila sam da ću sama sebi biti nakladnik. Pa sam otvorila ‘Kamenita vrata’ d. o. o. Nastavila sam s prvom knjigom o sv. Mirjam, na što su me 2022. potaknule časne karmelićanke iz Brezovice. Onda je 2023. izišla ‘Rosaria’, zbirka krunica. Istodobno sam objavila i više samostojećih pobožnosti kao džepna izdanja. Uredila sam i izdala knjige i nekim drugim autorima. Usto vodim ‘Novenine’ društvene mreže. Knjižaru nemam, a prodaja se događa preko web shopa ili kroz mrežu drugih knjižara. Ranije nisam nikada molila devetnice, ali sam obožavala stare molitvenike. Skupljam ih. Najstariji koji imam potječe iz 19. stoljeća. Volim taj dizajn. Otvorim molitvenik i uživam. Ne znam bih li prije čitala ili gledala. Te ljepote u današnjim molitvenicima i vjerskim knjigama nema. Zato sam odlučila napraviti sebi svoj osobni molitvenik. Pa me molio prijatelj da napravim i njemu. Pa je zamolio i drugi, treći, deveti… I tako je krenulo.«
Najnoviji joj je izazov Radio-Marija. »Najprije sam od rujna lani jedanput mjesečno vodila emisiju ‘Novena’. S gostima bih razgovarala o njihovu doživljaju devetnica. Onda sam brzo, uz suglasnost donedavnoga glavnoga urednika o. Stjepana Fridla, pozvana u skupštinu udruge ‘Radio-Marija’. U travnju ove godine izabrana sam za predsjednicu upravnoga odbora. S novim glavnim urednikom dominikancem Ivanom Dominikom Iličićem došle su mlade snage. Na temeljima stare gradimo novu Radio-Mariju.
A to znači da sam po cijele dane na radiju. Imamo velike planove, od osvježavanja programa i podizanja podcasta do okretanja mlađoj publici. Prionuli smo, jako puno radimo i uživamo u tome. Moji me doma podupiru, suprug je ponosan na mene. Ljudskim očima gledano, meni se Radio-Marija dogodila slučajno. Ali vidim da nije. Vidim da si je Gospa mene izabrala. I to već traje u rasponu od Rosarije do Radio-Marije. Sigurna sam da je Blažena Djevica Marija moja čuvarica od djetinjstva. Kako razgovaram sa svojom biološkom majkom, tako i s nebeskom. Za djecu, muža, posao, za sve oko mene, uvijek se molim Mariji. Sjećam se kako smo sestra i ja kao klinke same ležale na krevetu i samoinicijativno zajedno molile krunicu. Možda zvuči ludo, ali meni je Marija baš majka. Ona me vodi, čuva, daje mi poslove. Gledam da ona zauzvrat bude zadovoljna mnome. Posebna je. I oslonac mi je u svemu. Znala je da volim birtije pa je odredila da baš na Kamenitim vratima imam birtiju. Zato sam i firmu nazvala ‘Kamenita vrata’. Zadnjih nekoliko godina živimo na Gornjem gradu. Preselili smo se iz Dubrave iz praktičnih razloga. Lijepo nam je na Ilirskom trgu, nismo pogriješili. Na misi smo ili kod sv. Marka ili na Kaptolu. Na Kamenitima sam provela vremena i vremena, i po danu i po noći. Kao da mi je ondje drugi dom. Gospu Kamenitu zovem pajdašicom ili jaranicom, kako mi kada dođe. Pa tko me kuži, kuži.«
