Za razliku od industrijski razvijenijih zemalja, u Hrvatskoj je zrak relativno čist, s iznimkom gradova u kojim je gotovo iste kvalitete kao i u europskim. Tako je u Zagrebu, koji ima najgušći promet, za pola onečišćenja dušikovim oksidom krivac cestovni promet, isto kao i za lebdeće čestice, a najkritičnija doba dana su između 8 i 9 sati ujutro te 17 i 18 poslijepodne, doba kada se ide na posao i vraća kući.

Promet – izvor onečišćenja

Integriranim planiranjem koje u obzir uzima sve oblike prijevoza u gradskim i prigradskim područjima uvelike se može smanjiti onečišćenje zraka i podići kvaliteta života u urbanim sredinama, gdje su onečišćeni zrak, buka gustoga prometa i prometne gužve velik problem. Naime, posljedica dosadašnjega prometnoga planiranja koje je desetljećima poticalo korištenje osobnim automobilima, koji su ujedno i najskuplji oblik prijevoza, prometno su zagušeni gradovi. Stoga je svaki osobni doprinos smanjenju (ne)potrebnoga korištenja automobilima važan. Uz to, onečišćenje zraka zdravstveni je rizik i smanjuje kvalitetu života ljudi, a štetno djeluje i na cjelokupni živi svijet. Gotovo sve ljudske aktivnosti djeluju na okoliš, a jedan od izvora onečišćenja zraka je i promet. Iako su promet i s njim povezana infrastruktura iznimno važni za razvoj društva i gospodarstva, oni negativno utječu na ljudsko zdravlje, ekosustave, klimu te kvalitetu zraka i voda. Naime, u tom sektoru još uvijek prevladava uporaba fosilnih goriva, zbog čega i dalje rastu emisije stakleničkih plinova odgovornih za klimatske promjene, kao i emisije onečišćujućih tvari u zrak.

Željeznički promet vapi za obnovom

Hrvatska je zbog svojega zemljopisnoga položaja izrazito tranzitna zemlja te je u 2015. godini duljina svih cesta iznosila 26 706 km, naftovoda 610, a plinovoda 2693 km. Nažalost, u odnosu na 2011. godinu željeznička infrastruktura smanjila se za 4,3 %, iako je riječ o okolišno i resursno prihvatljivu obliku prijevoza. U razdoblju od 2011. do 2015. ukupan prijevoz putnika smanjen je za 24,5 %, no najveće smanjenje bilježi željeznički prijevoz (56,6 %), a cestovni se smanjio za samo 0,8 %.

Iako je dizelsko gorivo ekološki manje prihvatljivo, kao rezultat uvođenja nižih trošarina na dizel, porasla mu je potražnja te je tako u EU-u odnos potražnje 2014. bio 2,5 u korist dizela. U Hrvatskoj je 2014. godine udio dizela 60 %, benzina 27,5 %, mlaznoga goriva 6,5 % i ukapljenoga plina 3,3 %. Električna energija se pak koristi svega 1,3 % te je u tom dijelu svako povećanje dobrodošlo

U publikaciji Hrvatske agencije za okoliš i prirodu »Odabrani pokazatelji okoliša i prirode u Hrvatskoj« objavljenoj 2016. godine ističe se da je promet sektor koji bilježi najintenzivniji porast potrošnje energije te uvelike pridonosi emisiji stakleničkih plinova. U 2014. godini udio emisija iz prometa u ukupnim emisijama tako je iznosio 24,6 %, a s obzirom na to da pridonosi emisijama onečišćujućih tvari u zrak te da gotovo svaki treći stanovnik Hrvatske posjeduje osobno vozilo, taj sektor znatno utječe na zdravlje ljudi, posebice u gradovima.

S cesta lebde čestice

Čak 64,7 % od ukupnoga broja vozila 2015. godine bilo je staro 10 i više godina. No i pored toga situacija je bolja u odnosu na 1990. godinu te su emisije ugljikova monoksida (CO) smanjene za 83 %, dušikovih oksida (NOX) za 34,5 %, a olova (Pb) za 99 %. Posljedica je to uvođenja vozila s katalizatorom sa sve strožim europskim normama, pomlađivanja voznoga parka te provedbe propisa koji reguliraju kvalitetu goriva. Međutim, uz grijanje stambenih zgrada i industriju, cestovni je promet i dalje najvažniji izvor emisija lebdećih čestica. Uz to, promet je i veliki potrošač energije. Tako se u zemljama EU-a u prometu troši trećina neposredne potrošnje energije te iz njega dolazi više od petine stakleničkih plinova. Zbog ovisnosti o fosilnim gorivima, globalizacije i porasta mobilnosti ljudi, upravo u sektoru prometa bit će najteže postići ciljeve energetske učinkovitosti.

Najpopularnije gorivo najviše zagađuje

Strategija prometnoga razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2030. postavila je smjernice za održivi razvoja prometa, a načini na koje se to kani postići su intervencije vezane uz navike mobilnosti (javni prijevoz, bicikliranje i pješačenje), uporaba okolišno prihvatljivih oblika prijevoza roba, poboljšanje automobilskih tehnologija (energetski učinkovitije i čistije te povlačenje automobila na fosilna goriva iz gradskoga prijevoza), uvođenje multimodalnoga međugradskoga i javnoga prijevoza, kao i zaštita prirode i krajobraza prilikom izgradnje prometne infrastrukture. No da bi se to realiziralo, potrebno je promijeniti postojeći prometni sustav. Kad je u pitanju vozni park, situacija i nije sjajna. Iako je dizelsko gorivo ekološki manje prihvatljivo, kao rezultat uvođenja nižih trošarina na dizel, porasla mu je potražnja te je tako u EU-u odnos potražnje 2014. bio 2,5 u korist dizela. U Hrvatskoj je 2014. godine udio dizela 60 %, benzina 27,5 %, mlaznoga goriva 6,5 % i ukapljenoga plina 3,3 %. Električna energija se pak koristi svega 1,3 % te je u tom dijelu svako povećanje dobrodošlo.

»Vozimo ekonomično« – plaća država

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost tako je kroz projekt »Vozimo ekonomično« u dvije godine, 2014. i 2015., poticao kupnju ekovozila te je u tom razdoblju odobrio sufinanciranje u iznosu od 50 milijuna kuna za kupnju ukupno 1422 energetski učinkovitija vozila i to: 884 hibridna, 506 električnih i 32 plug-in hibridna. Cilj sufinanciranja nabave električnih i hibridnih vozila bio je postupno, ali izravno utjecati na smanjenje emisija štetnih plinova u prometu te na taj način utjecati i na povećanje kvalitete zraka, kao i na smanjenje ukupne emisije stakleničkih plinova na razini države. Tako je kroz projekt »Vozimo ekonomično«, koji se nažalost u 2016. i 2017. nije provodio, bilo moguće ostvariti 40 % bespovratnih državnih sredstava za kupnju električnih i hibridnih automobila te električnih skutera, motocikala i četverocikala, kako za građane tako i za tvrtke i obrtnike, a visina poticaja ovisila je o vrsti vozila. Najviše, do 70 000 kuna poticaja bilo je moguće dobiti za električna vozila. Građani su mogli dobiti poticaj za jedno vozilo koje su u vlasništvu trebali zadržati barem godinu dana, a tvrtke i obrtnici mogli su dobiti poticaja do 700 000 kuna i vozila morali zadržati u vlasništvu najmanje tri godine. Sufinancirana je bila kupnja novih vozila koja su mogla biti kupljena u bilo kojoj državi EU-a, ali su morala biti registrirana u Hrvatskoj.

Više se koristiti javnim prijevozom i biciklima

Poticanje rabljenja hibridnih i električnih vozila ujedno je i jedna od ključnih mjera poticanja energetske učinkovitosti u prometu. Naime, prosječno vozilo u Hrvatskoj godišnje emitira oko tri tone CO2, hibridno vozilo emitira tonu CO2, a električna vozila uopće ne ispuštaju emisije i ne onečišćuju okoliš bukom te imaju manje troškove održavanja. Budući da je u Hrvatskoj 2012. godine bilo svega 13 električnih automobila, ta je mjera uvelike utjecala na povećanje njihova broja te se to zasigurno odrazilo i na poboljšanje prateće infrastrukture u vidu punionica pa se danas bez problema može stići od Osijeka do Splita.

Onečišćenje zraka negativno utječe na zdravlje ljudi, a s obzirom na to da je zastupljenost dizelaša u Hrvatskoj gotovo jednako kao i benzinaca, s tim da dizelaši ispuštaju i pet puta više krutih čestica, prilikom odabira automobila vrijedilo bi i o tome voditi računa. Upravo starost hrvatskoga voznoga parka, koja je veća od 12,5 godina, možda može biti prilika za poboljšanje kvalitete zraka, smanjenje emisija stakleničkih plinova i povećanje energetske učinkovitosti bude li prilikom njegove zamjene na ulicama hrvatskih gradova povećan broj tzv. ekovozila – električna, hibridna plug-in i hibridna.

Valjalo bi, međutim, razmisliti kako se više koristiti javnim prijevozom ili biciklima. Više kretanja, bilo pješačenja bilo vožnje biciklom, umjesto vožnje automobilom ne samo da pridonosi smanjenju onečišćenja zraka, nego štedi novac i pridonosi osobnomu zdravlju.

IZVORPrilika br. 6/2017.
Prethodni članakKAKAV JE HRVATSKI »PROMETNI KARTON«? Za sigurnost u prometu presudan je »ljudski faktor«
Sljedeći članakŠTO GLAZBA U VOŽNJI ZNAČI MLAĐIMA, A ŠTO STARIJIMA Glazba u autu – opasnost u prometu?