KAKO DA BIBLIJA U ODGOJU NE ODVEDE NA »KRIVI PUT« Četiri stranputice i opasnosti interpretacije biblijskoga teksta

Snimio: B. Čović
Biblijski odgoj poštuje zakon postupnosti, izbjegava pobožne propovijedi, a odgaja za naraciju koja pridonosi stvaranju imaginacije.

Biblija je Božjim duhom nadahnuta knjiga koja posjeduje životvornu snagu, silu koja čovjeka preobražava i mijenja. Međutim, postoje i neke stranputice u interpretaciji biblijskih tekstova.

Krive predodžbe

Ako se primjerice iz biblijskih tekstova nastoji izvlačiti uvijek i na prvom mjestu samo moralna pouka, riječ je o pukom moraliziranju. Ako se umjesto poniranja u tekst duhom, slikom, osjećajima i promišljanjima samo pitamo kakvi moramo biti i kako se ponašati, riječ je o površnom i pogrješnom čitanju teksta. Kod moraliziranja postoji stvarna opasnost da ljudi radosnu vijest pretvore u niz zapovijedi, pravila i moralnih obveza. Ona tako gubi identitet te se od radosne vijesti pretvara u teško moralno breme. Naprotiv, moralno ponašanje posljedica je primljena dara, a ne u prvom redu obveza i dužnost.

Druga je stranputica stvaranje krivih predodžaba. To se nerijetko događa kada se neprimjereno objašnjavaju primjerice čuda, kada se biblijski tekstovi interpretiraju poput bajki.

Kršćanska vjera nije samo znanje

Treća stranputica jest nametanje vlastite slike Boga. Dijete mora samo stvarati sliku o Bogu, a ne na temelju roditeljske slike. Jer slika koju si čovjek zamisli nije Bog, nego samo slika. To je još opasnije ako je ta nečija slika prilično ograničena, deformirana, a mnogi imaju sliku Boga kao sudca, osvetnika, trgovca, onoga koji ne dopušta pogrješke, koji je ljubomoran, koji sužava slobodu, koji je na strani odraslih, osobito roditelja i odgojitelja. U konkretnom radu treba stoga omogućiti da dijete može izravno komunicirati s biblijskim tekstom.

Četvrta je stranputica informativni pristup i akumuliranje znanja. On nije prikladan u odgoju jer djeci treba pomoći da razviju ljubav i zaljubljenost prema Bogu i životu, a ne da u ranom djetinjstvu razumiju toga Boga i taj svijet. Tek u adolescenciji otvara se prostor za više informacija o Bibliji, i to samo na upit, jer je znanje čak štetno ako nije interiorizirano i u tom slučaju postoji opasnost da se vjera svede na naučene definicije. No kršćanska vjera nije puko kognitivno znanje, teorija, nego život koji zahvaća um i srce i djelovanje, tj. intelektualnu, voljnu i djelatnu dimenziju našega bića.

Zakon postupnosti

Ispravan biblijski odgoj uči da biblijski tekst sadrži nešto što se mora otkriti, da je to tekst koji mora biti čitan u dubinama i koji se ne može lako iscrpsti. Na taj se način djeca odgajaju za poniznost pred Božjom riječju. Taj odgoj poštuje zakon postupnosti, izbjegava pobožne propovijedi, a odgaja za naraciju koja pridonosi stvaranju imaginacije. Stoga je u stanju izvršiti važnu odgojnu ulogu od početaka života djeteta, iako ne može biti shvaćena u svem bogatstvu poruke koje sadrži.

IZVORGlas Koncila br. 7/2021.
Prethodni članak»MARTIN EDEN« POLITIČKI JE FILM Uspon samoukoga pisca
Sljedeći članakSUPROTNO OD KRUZERA Na početku korizmenoga vremena kršćanin s Noom izlazi iz mračne korablje