Čovjek je biće koje voli izabrati bolji dio koji će rasvijetliti njegovo dostojanstvo i uzvišenost poziva. Da bi mogao otkrivati, a onda i braniti svoje dostojanstvo, treba razlikovati bitno od nebitnoga jer se tako uči slagati prioritete koji mu pomažu da i sam bude onaj bolji dio za druge.
Znati dobro posložiti prioritete i razlikovati bitno od nebitnoga potrebno je i u duhovnom životu. Lik Marte iz Evanđelja po Luki može podsjetiti na trenutke života kada se prioriteti pomiješaju, kada nije lako razlikovati bitno od nebitnoga. Možda se u svom životu čovjek uhvati u tu mrežu u kojoj se obveže baviti raznoraznim stvarima zanemarujući ono što je doista bitno u njegovu životu. Koliko se puta zna dogoditi da čovjek bude svjestan da radi nešto nebitno samo kako bi pobjegao od samoga sebe? Na taj način bježi od stvarnih obveza koje ga prisiljavaju da radi na sebi, na svom odnosu s Bogom i s bližnjima.
Ono nebitno toliko često uvuče čovjeka u labirint u kojem se lako izgubi. Više ne zna gdje je. Ne pronalazi samoga sebe. I tada tako lako poput Marte dođe u iskušenje da stane pred Isusa i prigovara. Prigovara jer pomisli da ga je on u toj izgubljenosti napustio, da ne vodi brigu o njemu. No je li to doista tako? Što Isus odgovara Marti, a danas i svakomu tko se u svojim poslovima izgubi? On progovara: Zašto si zabrinut i tjeskoban? Želim ukloniti tu zabrinutost i tjeskobu iz tvojega života. Želim da budeš radostan. Ne želim te gledati užurbanoga i izgubljenoga u moru onoga što je nebitno, nego te želim pokraj sebe kako bih ti govorio.
Bog želi osloboditi čovjeka od onoga što ga zarobljuje i baca u tjeskobu. Želi da posluša njegove riječi i dopusti mu da ga oslobodi od nevažnih i ispraznih razgovora, od razuzdanih zabava i uzaludnih druženja koji nemaju cilj graditi zajedništvo i ljubav jednih prema drugima. Treba dopustiti Isusu da ga oslobodi od pogrješnoga slaganja prioriteta. Isus treba biti na prvom mjestu kako bi onda zajedno s njim mogao razlučivati bitno od nebitnoga. Snaga Duha Svetoga treba voditi prema Bogu da čovjek ne bi kritizirao, nego kako bi sjedio do Isusovih nogu i svoju pozornost usmjeravao na onoga koji mu želi dati bolji dio.
