Spremni su preuzeti i izvršiti svako, pa i ono teže poslanje. Ne boje se ući iza rešetaka i sa zatvorenicima razgovarati o vjeri, odlaze na bolničke odjele za oboljele od AIDS-a, kao i psihički oboljelima po kućama, ne libe se pristupiti prostitutkama, beskućnicima i onima na marginama društva, a nije im strano ni posvjedočiti vlastitu vjeru na ulici, u parku, u nepoznatoj sredini… Te specifične i po mnogočemu »specijalne zadaće« dio su apostolata koje provode članovi Marijine legije, laičke organizacije koja je ovoga rujna proslavila 100 godina postojanja u svijetu, a u Hrvatskoj su legionari prisutni od 1956. godine. Njihovo je djelovanje prožeto spoznajom da je Bog u svojem naumu spasenja Blaženu Djevicu Mariju stavio na posebno mjesto pa stoga i oni sami Marijine krjeposti prihvaćaju u svakodnevnom životu kao cjeloživotno nastojanje, ideal i uzor…
Marijana Oroz: »Vidi se rast Marijine legije i sve veće oduševljenje u Hrvatskoj, posebice nakon vremena kušnje i krize prouzrokovane nametnutim mjerama i ograničenjima, u kojoj se prepoznala važnost osobnoga kontakta, evangelizacija i ljubav prema čovjeku. Online način življenja nestvaran je i neprirodan čovjeku, a posebice mi kao Crkva ne smijemo dopustiti taj luksuz da oni koji nemaju pristup tomu svijetu budu ostavljeni po strani.«Iako su prisutni u gotovo svim hrvatskim (nad)biskupijama i brojnim župama, djelovanje Marijine legije i zbog njezina rimskoga vojničkoga naziva nije svima posve poznato. Legionari će pojasniti da taj prizvuk koji uz sebe veže stegu, disciplinu i poštovanje pravila čovjeku koji je spreman odreći se vlastite volje u raspoloživosti za Božje poticaje ne će biti problem. Sve ono što današnjemu svijetu nije toliko privlačno…
Tako je, svjedoči, u nezreloj duhovnosti mislila i Marijana Oroz (44), sada predsjednica Regije Zagreb – najvišega vijeća kojemu je povjeren teritorij Hrvatske (bez Sisačke biskupije), Bosne i Hercegovine te Slovenije na kojem nadzire rad Marijine legije – kada je sudjelovala na prvom tjednom sastanku prezidija Marijine legije. »Činilo mi se da je na snazi strogoća i stega, koja mi je bila strana. No kroz put ustrajnosti i samopožrtvovnosti oslobađala sam se voljnih svojstava. Živimo u okruženju u kojem se užitcima daje prednost. To je poguban put za ulazak u prostore kompromisa i slabljenja katoličkoga duha, koji vjernik ima snagu donijeti svijetu kada se istinski trudi oko autentičnoga življenja. Kada se mladima predstave takvi ideali, oni su im privlačni.«
Marijina je legija nužna današnjemu vremenu jer pridonosi općoj mobilizaciji vjernika katolika, pojašnjava predsjednica Oroz i dodaje: »Onaj tko je upoznao Krista i ljubav Gospodinovu te osjetio izbavljenje i spasenje iz vlastitih slabosti grijeha, ne može ostati ravnodušan na pogled prema svijetu koji se guši, u kojem mnogi stradavaju te bivaju žrtvama zbog poretka koji vlada.«
Način na koji se to ostvaruje nije se mnogo promijenio od prije stotinu godina, kada je u rujnu 1921. Irac Frank Duff pokrenuo Marijinu legiju u Dublinu. Mnoge značajke toga početnoga rada zadržane su u Marijinoj legiji do danas: apostolat se obavlja u paru, ne dijele materijalnu pomoć, održavaju tjedne sastanke na kojima se moli, čitaju duhovno štivo, izvješćuju o obavljenom apostolatu te primaju zadaće za idući tjedan, u posjetima se dijeli Gospina čudotvorna medaljica…
Upravo u apostolatu i djelovanju vidi se najviše plodova. Kroz legionarski rad dušobrižničkoga karaktera ostali su tragovi brojnih ispovijedi nakon dugo vremena, a tu su i sanirani brakovi, krštenja odraslih, duhovna zvanja, životni zaokreti, brojne utješene starije i osamljene osobe, brojni zapostavljeni koje je imao tko saslušati, svjedočanstva istinskoga prijateljstva prema bratu čovjeku. »Nastojanjem oko uvođenja duha evanđelja u različite ambijente svojim radom legionari su pridonijeli otvaranju prostora za uprisutnjavanje Božjega poretka u svaku društvenu sferu«, kaže predsjednica Regije Zagreb.
Prezidij – najmanja jedinica Marijine legije, vezana uz pojedinu župu u kojoj se održavaju tjedni sastanci i dodjeljuje apostolat. Za osnivanje prezidija u župi na području za koje je Marijina legija prethodno dobila odobrenje mjesnoga ordinarija za djelovanje potrebno je dopuštenje župnika, a svaki prezidij nazvan je po naslovu Blažene Djevice Marije.Tako Marijinu legiju vidi i dugogodišnji duhovnik Regije Zagreb isusovac o. Ivan Cindori, sada na službi u Splitu, koji kaže da Marijini legionari vlastiti život i apostolat stavljaju pod Marijinu zaštitu. Legionari tvrde da je poslušati savjete duhovnika garancija dobroga smjera, a svaki prezidij Marijine legije ima svojega duhovnika.
»U vremenu kada se ruše vječne vrjednote i istine stavljaju na kušnju i provjeru, potrebni su ljudi koji žive prema vječnim vrjednotama i čvrsto se drže istine. A jakost i snagu da prema njima mogu živjeti nalaze u iskrenoj i nježnoj ljubavi prema Mariji znajući da je Marija pobjednica u svim borbama koje se vode za kraljevstvo Božje. Snaga je Marijine legije u iskrenoj i djelotvornoj ljubavi prema Mariji, za koju znaju da su njezini vojnici, kao i njezina djeca«, smatra o. Cindori.
Posebna je priča kako je Marijina legija djelovala u Hrvatskoj u komunističkom režimu, no legionari u svojim apostolatima nisu izazivali pozornost vlasti i progon. U slobodi ispunjavaju sve zadaće koje se stavljaju pred njih. Već dva desetljeća u prezidiju Majka Dobroga Savjeta u splitskoj župi sv. Marka u Neslanovcu aktivna je Mara Radanović, sada predsjednica komicija Split. »Susretima s kažnjenicima za teška djela i posjetima u zatvoru upoznala sam duboku istinu o čovjeku – da je svaki potrebit prihvaćenosti. Zatvorenike smo poučavali moljenju krunice, što su oni rado prihvaćali. Naučili smo ih pjevati pjesmu ‘Ostani s nama, Gospodine’, koju su s vremenom prozvali zatvorskom himnom, pa su legionare na odlasku iz posjeta uvijek pozivali da zapjevaju njihovu himnu«, kaže Radanović. Spomenuo je i ponos na ovogodišnjega mladomisnika dominikanca Karla Alana Kevu koji je u Marijinu legiju ušao s nepunih 18 godina.
Još kao srednjoškolac u zadarski prezidij vezan uz župu sv. Josipa uključio se Tomislav Vlatković (25), sada liječnik koji živi u Zagrebu. »Mene i brata u Marijinu legiju pozvao je don Šime Perić, sastajali smo se, molili krunicu, postupno sam upoznavao duhovnost Marijine legije. Kada sam došao u Zagreb, nastavio sam ići na susrete i među prvim apostolatima mi je bio odlazak u starački dom. Svidjelo mi se to, osjetio sam se korisnim – i za Crkvu i u životu tih ljudi.«
