KAKO PREPOZNATI DA OSOBA DJEUJE PO DUHU SVETOMU? Kriteriji razlučivanja duhova

Snimio: Z. Atletić

Opće pravilo koje vodi u razlučivanje u svakoj okolnosti ponudio je Krist:  »… po njihovim plodovima ćete ih prepoznati (…) Svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova« (Mt 7, 15-20). U te dobre plodove, »plodove Duha« kao očite znakove Božjega djelovanja, sv. Pavao ubraja: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost i uzdržljivost (Gal 5, 22-23).

Jedan od najvažnijih autora na temu »razlučivanja duhova« jest sv. Ignacije Lojolski. Svoje mistično iskustvo Ignacije je pretočio u Duhovne vježbe, koje su cjelovito vođene duhovnim razlučivanjem (br. 169-198). U njima su dvije serije »Pravila da se na neki način osjete i prepoznaju različiti pokreti koji se izazivaju u duši, dobri da ih prigrlimo, zli da ih odbacimo« (br. 313-336). Osim sv. Ignacija i mnogi drugi svetci i mistici te različiti duhovni autori donose određena pravila i kriterije za razlučivanje za razna područja duhovnoga života. Svi se oni mogu svesti na kriterije koji su usmjereni na Krista i Crkvu.

Tako se kao znakovi božanskoga duha mogu navesti sljedeći: biti u skladu s Objavom (Sv. pismo i Predaja); poniznost – hod u istini; poslušnost; umjerenost i uravnoteženost; mir i vedrina. Ukratko, može se ustvrditi, kada je prisutno ovih pet znakova, duhovni vođa može biti moralno siguran da ima posla s osobom koja djeluje po Duhu Svetom. No ako nedostaje samo jedan od njih, to obično znači da se subjekt ponaša »po tijelu«.

Nadalje, kad je riječ o djelovanju zloga duha, kao najčešći znakovi navode se: težnja k himbenosti, laži; duh samodostatnosti; nedostatak poslušnosti; nedostatak unutarnjega mira.

I na kraju, znakovi ljudskoga duha, tj. »tjelesnoga čovjeka« su ovi: mentalni egocentrizam: osoba sudi i vrjednuje stvari i događaje po vlastitom nahođenju (navezanost na vlastita stajališta i ideje); egzistencijalni egocentrizam: sastoji se u djelovanju koje pošto-poto traži vlastite potrebe i interese, pa i na štetu potreba bližnjih i zajednice; traženje kompenzacija: traženje osobnih koristi, želja za posjedovanjem stvari, težnja za priznanjima i častima i sl. Plodovi takva djelovanja »po tijelu« manifestiraju se u »razdorima, ljubomorama, nesuglasicama, spletkarenjima, strančarenjima, zavistima« (Gal 5, 20-21). Ukratko, u jednom karakteru koji je nemoguć za život u zajednici.

IZVORGlas Koncila br. 29/2020.
Prethodni članakZAŠTO JE MARAKEŠKA DEKLARACIJA SAMO NA PRVI POGLED BEZAZLENA? S migrantima ne dolaze samo ljudi željni boljega života
Sljedeći članakMARIJA VUKOVIĆ, TELEVIZIJSKA NOVINARKA I ŽUPLJANKA U KARLOVCU »Preko djelovanja u župi nadišla sam sramežljivost«