Jaslice od školjaka – božićna
umjetnost s. Margite Gašparovsky

Iako ih je u posljednjih 20 godina napravila više od stotinu, jaslice redovnice s. M. Margite Gašparovsky ne nalaze se u njezinoj samostanskoj sobi, a ni u samostanskoj crkvi sv. Križa u Đakovu. Naime, jaslice izrađuje u posebnoj tehnici – od školjaka i puževa najrazličitijih oblika, pa su te jaslice premalene da bi se stavile u crkvu za Božić, a njezinu sobu pak krasi uspomena njezine nećakinje – pet anđelčića koji sviraju Novorođenomu. Ipak, njezini se kreativni ostvaraji – među kojima posebno mjesto zauzima prikaz Kristova rođenja – mogu vidjeti u đakovačkom samostanu Milosrdnih sestara svetoga Križa, u čijem su hodniku u sedam vitrina postavljeni njezini radovi.

Dar za rad sa školjkama otkrila slučajno

»Da imam dar za rad sa školjkama otkrila sam slučajno. Bila sam na odmoru u našoj kući na Poratu. Sestra koja je ondje živjela sakupljala je školjke koje je more izbacilo. Ona je radila od školjaka uljanice, neke ukrase i motive iz Isusova života, ali to je bilo više od ribljih kostiju postavljenih na školjke. Kako je već bila starija, ponudila mi je tri kutije školjaka da od toga pokušam nešto napraviti«, govori nam 77-godišnja milosrdna sestra sv. Križa Margita Gašparovsky, koja je rodom iz Selenče u Vojvodini, a u samostan je ušla prije više od šezdeset godina.

Zadatkom koji je dobila od svoje susestre, kako sama svjedoči, nije bila oduševljena jer je u to vrijeme još uvijek radila i kasno dolazila s posla iz vukovarske bolnice, nakon čega je slijedila molitva i odlazak na misu. »No toj se sestri tih dana otvorila rana na nozi i završila je nekoliko dana u bolnici. Kad se vratila, njezina mi je poglavarica rekla: ‘Uzmi te školjke pa makar ništa ne radila.’ Htjela je na taj način poštedjeti sestru i njezine noge od duga stajanja. Ja sam školjke uzela i dugo su mi stajale na tavanu. Kod jednoga posjeta vidjela sam jednu figuru napravljenu od školjaka. Došla mi je ideja da i ja pokušam nešto takvo napraviti. I kad sam vidjela da nije tako loše, odlučila sam napraviti jaslice. Bilo je to 2004. godine«, nastavlja priču naša sugovornica. Bile su to jaslice uglavnom od školjaka iz Jadranskoga mora i riječnih školjaka. Njih je sakupljala na Dunavu u blizini vodotornja.

Na susretu pape Lava XIV. s hrvatskim vjernicima na nacionalnom jubilejskom hodočašću u Rim 7. listopada na Trgu sv. Petra jaslice s. Margite Gašparovsky papi su predale njezine dvije susestre – s. Gabrijela Damjanović i s. Marta Kovačić. Jaslice za papu Lava XIV. napravljene su od morskih školjaka i puževa iz Jadranskoga mora, s Dunava, iz samostanskih vrtova, a dobar je dio i s Papina rodnoga kontinenta, s Floride. »Tim me školjkama opskrbljuje Valentina Krčmar, Hrvatica koja živi u Americi, a ima vikendicu na Floridi. Nisam ni sanjala da bi moje jaslice mogle završiti kod Pape. Oduševljena sam ovim papom i jednoga mi je trena došla ideja da najljepše jaslice koje sam do sada napravila darujem njemu. Nisam znala da to baš nije jednostavno, ali nakon svih zaprjeka one su ipak došle do Pape«, kaže nam s. Margita Gašparovsky, kojoj je kod izrade jaslica za izradu svake figure trebalo oko 12 sati.

Što više obiteljskih motiva

Ravnateljica Gradskoga muzeja Vukovar Ruža Marić zamolila ju je da joj te svoje prve izrađene jaslice posudi za Vukovarske adventske svečanosti, što je rado učinila, a te su iste jaslice kasnije izložene i u Muzeju Đakovštine te još nekoliko puta u Vukovaru. Ravnateljica muzeja rekla joj je da pokuša nešto napraviti i iz svagdašnjega života. »Tako su meni počele ‘frcati’ ideje za razne motive iz svakidašnjice. Suradnici su mi počeli donositi školjke i puževe najrazličitijih oblika.«

»Do sada sam napravila više od sto radova, koji se nalaze u samostanskom hodniku. Ideje za neke radove dobivala sam ponekad slušajući vijesti na Hrvatskom katoličkom radiju. Tako su me incidenti koji su izazivali članovi istospolnih zajednica potaknuli da napravim što više obiteljskih motiva, počevši od prosidbe do vjenčanja, krštenja djeteta i da ne nabrajam. Napravila sam i odlazak obitelji na zornicu u ona prijašnja vremena s bakljom, jer još nije bilo svjetiljaka po ulicama. Tu je također i sedam sakramenata i sve do sprovodne povorke. Iz Isusova života obuhvaćeni su motivi od navještenja do Cvjetnice i od križnoga puta do Emausa«, kaže s. Margita, koja je cijeli radni vijek, nakon što je završila medicinsku školu, radila u bolnici – prvo od 1970. u Zagrebu na Šalati na Klinici za kirurgiju čeljusti, lica i usta na Odjelu za malformacije i deformitete, a od 1999. do umirovljenja u kolovozu 2013. kao odjelna sestra na ortopediji u vukovarskoj bolnici. »Sada sam u mirovini, ali ne u mirovanju. Volonterski radim u samostanskoj ambulanti«, kaže nam s. Margita.

Poruka jaslica

Kad radi sa školjkama, većinom sluša Hrvatski katolički radio, nakon čega ide na klanjanje i sve nakane nosi u molitvi pred Gospodina. »Ono što meni poručuju jaslice, a što bih voljela da i drugima poruče, jest – da se poput kraljeva i pastira svim bićem poklonim Isusu i darujem mu svoj život«, zaključuje s. Margita Gašparovsky.

Izlagala je jaslice u Rimu, Veroni, Betlehemu, Asizu, Cuneu, Lublinu, a za brojne ostvaraje bila je i nagrađena, poput prvoga mjesta na rimskoj izložbi »100 Presepi« prije 15-ak godina. Sve svoje jaslice predstavila je u knjizi naslova »Moje jaslice« u kojoj se nalazi sva dokumentacija o izlaganju jaslica na svjetskim izložbama. Riječ je o 68-godišnjoj grobničkoj umjetnici Margareti Krstić koja je u danima hrvatskoga nacionalnoga hodočašća u Rim na općoj audijenciji 8. listopada papi Lavu XIV. predala svoj rad – svetu Obitelj u bijeloj slikanoj keramici inspiriranu ličkom narodnom nošnjom. »Te sam figure izradila još 2012. godine i bile su na izložbi u Veroni te su zabilježene i u monografiji na talijanskom jeziku. Susret sa svetim ocem Lavom XIV. pamtit ću zauvijek, kao i susret sa svetim ocem Franjom«, rekla nam je Margareta Krstić.

Figure koje prenose narodnu tradiciju

Upravo su joj jaslice koje je darovala papi Franji među najdražima koje je do sada napravila. Godine 2013. darovala mu je Šestinsku svetu Obitelj kojoj se klanjaju hrvatski kraljevi, pastir u slavonskoj nošnji, pastirica iz okolice Splita, žena u grobničkoj nošnji… Sveukupno 26 skulptura visine do 38 cm, inspiriranih hrvatskim narodnim nošnjama. Druge su joj najdraže Jaslice vjernoga hrvatskoga puka, izrađene u bijeloj keramici patinirane oksidom, koje je papi Franji osobno predala u studenom 2017. na Trgu sv. Petra u Vatikanu.

Do sada je izradila više od 60 jaslica, veličine od 35 do 70 cm, a nekoliko njih malih dimenzija od oko 15 do 25 cm. Mnoge su imale više od 50 skulptura, tako da tih 60 jaslica ima više od 1600 skulptura. Isto tako izradila je više od pedeset svetih Obitelji u raznim tehnikama i veličinama. Mnoge se nalaze u stalnim postavima, a sve su izlagane na međunarodnim izložbama jaslica. »Svojim skulpturama iz keramike vezana sam za svoje interese spram Grobnika, kraja u kojem sam rođena. To zaleđe Hrvatskoga primorja na razmeđu je različitih kulturnih utjecaja, kontrasta rustike i urbanoga. Teme koje se provlače u mojim skulpturama su sljedeće: kako su živjeli i odijevali se naši stari, grobnička tradicija, viktorijanska moda u narodnom ruhu. Te božićne jaslice i sveta Obitelj različiti su opusi, no čine cjelovit koncept narodne tradicije, kroz hrvatske narodne nošnje vidi se prikaz bogate kulturne baštine hrvatskih krajeva«, govori nam Margareta Krstić.

Rad na jaslicama kao molitva krunice

A kako je počela s izradom jaslica, pitamo našu sugovornicu. »Već sam se ranije počela baviti umjetnošću, najprije slikarstvom, a moje kćeri Milica i Erna poticale su me da se posvetim umjetnosti, onomu što me oduvijek najviše veselilo. Mislim da me na izradu jaslica nadahnulo sjećanje na djetinjstvo, očeve priče za vrijeme dugih zimskih večeri. Uvijek je pričao o ljudima, običajima, o djedu koji ga je odgojio, o ocu koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu, o dobroti ljudi u pojedinim krajevima gdje se za života našao. Posebno mi je u sjećanju ostalo božićno vrijeme, toplina doma, moja mati koja je malo govorila, a jako puno radila, svečane mise i jaslice u crkvi…«

Kaže kako je oko izrade jaslica mnogo posla, a pogotovo ako se izlažu – jer treba planirati izlaganja, prijavljivati se na natječaje, pisati programe, putovati… Ipak sve joj to, kaže Margareta Krstić, donosi i dobrobit: »Izrada i postavljanje jaslica u crkvama i velikim međunarodnim izložbama pomaže mi da doživim sve što se dogodilo u Betlehemu. Kroz blagdane božićnoga vremena obilježavaju se mnogi i različiti običaji, prikazivanje različitih bogatstava tradicija iščekivanja radosnoga događaja. Za umjetnika koji se bavi sakralnim temama, poput izrade božićnih jaslica, taj proces rada često može biti doživljen kao oblik molitve ili duboke duhovne prakse. Svoj rad mogu smatrati molitvom iz više razloga. Detaljan i pažljiv rad potreban za izradu jaslica može me dovesti u stanje duboke usredotočenosti, kao meditacije, slično kao kod molitve krunice, ulažući osjećaje i duhovne misli u djelo, osjećajući osobni dijalog i povezanost s Bogom u ljubavi prema sakralnoj temi koju prikazujem.«

Zahtjevan, ali ispunjavajući posao

»Izrada jaslica za mene je igra, nešto što me ispunjava«, kaže umjetnica Margareta Krstić, koja nam je detaljnije opisala i koliko je izrađivanje jaslica zahtjevan proces te kojim se materijalima i tehnikama najčešće koristi.

»Oblikovanje keramike i pečenje najzahtjevnija je faza i dugo traje, ali kad se sve dobro pripremi i isplanira, kad imam viziju kako sve treba izgledati, mislim da je pola posla gotovo. Najteže je s prostorom jer se skulpture moraju polako i duže vrijeme sušiti prije pečenja i ne smiju se micati da ne puknu«, kaže umjetnica Krstić, koja ne radi skice jaslica, nego opisno na papir zabilježi kako skulpture trebaju izgledati, no nikada se do kraja ne pridržava opisanoga jer u zanosu radi onako kako toga trenutka zamisli.

»Koristim se glinom, terakotom koju ne glaziram, nego samo patiniram, bijelom glinom koju oslikavam zemljanim bojama i patiniram oksidima, da bi izgledala starije. Ne volim glazure ni sjaj, zato ih rijetko rabim, i to samo bijelu glazuru, a najviše prozirnu kristalinku koju kasnije u fazi trećega paljenja pečem u raku-tehnici. Godinama sam izrađivala skulpture u šamotiranoj glini i rabila raku-tehniku i pravo tekuće zlato za ukrašavanje, tj. naglašavanje simbola i odjeće, kruna i plašteva, turbana morčića. Raku-tehnika zahtijeva biskvitno paljenje, zatim pečenje glazure te se u trećoj fazi u plinskoj peći na otvorenom peče raku-tehnikom. Radila sam mnoge kombinacije crnoga rakua, zatim etrušćansku glinu. Također sam izrađivala skulpture u tehnici villanoviana, staroj tehnici koja je jako zahtjevna jer glinu treba glačati do sjaja«, detaljno nam je opisala tehnike umjetnica Krstić.