KAKO ŽIVI ŽUPNA ZAJEDNICA U KUTINSKOJ SLATINI? Stepinčevim stopama u pitomoj Moslavini

Snimio: V. Čutura | Uz ministrante, sve više mladih redovito dolazi u crkvu
U župi u Kutinskoj Slatini u petsto obitelji živi 1491 osoba. U prošloj godini bilo je 10 krštenja, 17 sprovoda i 10 vjenčanja, a u 2016. sakrament krštenja primile su 24 osobe, u matice umrlih upisano je 13 osoba, a vjenčano je 15 parova. U ovoj godini kršteno je pet osoba, vjenčano pet parova, a pokopano je 18 župljana. Na području župe živi 800-tinjak pravoslavaca koji imaju svoga svećenika.

U srcu Moslavine nedaleko od Kutine smjestila se Kutinska Slatina. Znatiželjnika privlači prirodna ljepota protkana raznolikošću polja, brjegova, šume, vode, vinograda, voćnjaka i pašnjaka. U središtu mjesta dominira crkva s vitrajem Milosrdnoga Isusa na tornju koja je posvećena bl. Alojziju Stepincu. Naselja koja čine župu bl. Alojzija Stepinca u predgrađu su Kutine, a većina je stanovništva doseljenička. Župa je u Sisačkoj biskupiji i Kutinskom dekanatu. Crkva u Kutinskoj Slatini izgrađena je na poticaj i uz financiranje zagrebačkoga kanonika mons. Vladimira Stankovića koji potječe iz Kutine. Ta mlada župa osnovana je jubilarne 2000. Temeljni kamen za crkvu postavljen je na Stepinčevo 2001., a blagoslovio ga je upravo inicijator gradnje mons. Stanković. Uoči Stepinčeva i uz 15. obljetnicu župe crkvu je posvetio sisački biskup Vlado Košić te u oltar položio moći blaženoga kardinala Stepinca.

Molitva sve rješava

Od 2015. župa ima i svoga stalnoga župnika, iskusnoga pastoralca o. Andrzeja Woska iz Družbe svećenika Srca Isusova, dehonijanaca. U predstavljanju župe o. Wosko ističe da prema posljednjem popisu načinjenu za blagoslova obitelji u petsto obitelji živi 1491 osoba. U prošloj godini bilo je 10 krštenja, 17 sprovoda i 10 vjenčanja, a u 2016. sakrament krštenja primile su 24 osobe, u matice umrlih upisano je 13 osoba, a vjenčano je 15 parova. U ovoj godini kršteno je pet osoba, vjenčano pet parova, a pokopano je 18 župljana. Na području župe živi 800-tinjak pravoslavaca koji imaju svoga svećenika. »U župi su tri kapele u kojima se služi misa, stalno i prigodno«, navodi o. Wosko. »Otprilike od 200 do 220 župljana redovito pohađa nedjeljnu misu. Ta brojka postupno raste jer župljani polako dobivaju osjećaj da je to njihova zajednica. Neprestano ih potičem da je to njihova župna zajednica, da je to njihova crkva jer je svećenik tu privremeno. Na župljanima je kako će se odnositi prema svojoj crkvi, na koji način će uređivati i brinuti se o njezinu održavanju i izgradnji. Moje je iskustvo do sada da treba raditi da narod vidi da je to njihovo, a onda se oni otvaraju i sudjeluju prema svojim mogućnostima.«

»Župljani su solidarni, samo ih treba potaknuti. Tako i u uređenju okoliša oko župne crkve. Pomalo gradimo i uređujemo. Naravno nadamo se da će nam i službena lokalna zajednica pomoći. Neprestano napominjem da je to crkva župljana, a ne svećenikova«, navodi župnik Wosko.

Komentirajući socijalnu sliku, socijalno osjetljivi i produhovljeni župnik o. Wosko kaže da je manje-više upoznao cijelu župu, svaku obitelj i pojedinca, te da je ta župa na zavidnoj razini glede materijalnoga stanja. »Kad bi čovjek promatrao oštrijim kriterijima, onda je tu petnaestak onih koji su lošijega materijalnoga stanja. Ne ulazeći u probleme zbog kojih su u njih upali, nastojimo im pomoći koliko možemo. Župljani su solidarni, samo ih treba potaknuti. Tako i u uređenju okoliša oko župne crkve. Pomalo gradimo i uređujemo. Naravno nadamo se da će nam i službena lokalna zajednica pomoći. Neprestano napominjem da je to crkva župljana, a ne svećenikova.«

U mladoj župi djeluje aktivno župno ekonomsko i pastoralno vijeće, župni pjevački zbor, Caritas, ministranti, animatori mladih, molitvena zajednica. »U školi je vjeronauk, a u župi je redovita kateheza za drugi i treći razred te sedmi i osmi razred osnovne škole. Naglasak stavljamo na duhovnu obnovu i na molitvu, zapravo to želimo usaditi u svaku obitelj i svakoj osobi«, navodi župnik Wosko. U izgradnji zajedništva župnik o. Wosko poziva župljane i na izgradnju biskupije, pa tako prikuplja priloge za sjemeništa. Uz pobožnosti, poput listopadske, župnik potiče na proslave obljetnica u župi poput posvećenja crkve. Posebno stavlja naglasak na molitvu štovatelja Božjega milosrđa. Ono što živi i propovijeda, župnik traži i od svojih vjernika, a to je da žive evanđelje te da im izvor toga života bude euharistija i molitva.

 Optimist vjeruje Bogu

Društveno i crkveno angažirani vjernik Vladimir Balgač voditelj je župnoga Caritasa i pastoralni vijećnik u Kutinskoj Slatini. Hrvatski je ratni vojni invalid u mirovini. Prošao je patnje logora. No, unatoč mirovini, Balgač ističe da prema mogućnostima želi dati doprinos zajednici u kojoj živi. Tako je nogometni trener juniora i kadeta u klubu »Moslavina« iz Kutine. Otac je troje djece. Kćerka je na trećoj godini fakulteta, sin u trećem razredu gimnazije, a najmlađi sin u trećem razredu osnovne škole. »Ja sam iz Selišta, mjesta koje pripada župi bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini, koja raste iz godine u godinu«, navodi Balgač. »Svakoga od nas u župnoj zajednici posebno raduje što se ljudi uključuju u župne aktivnosti. Primjerice ja sam u Caritasu i župni sam vijećnik. Ovo malo pitomo moslavačko mjesto dobiva zajedništvo kroz mladu župu. U Caritasu je nas osmero, cilj nam je privući mlade ljude, razvijati u njima plemenitost i osjećaj za opće dobro i pomoć bližnjemu. U Caritasu imamo veće akcije za Božić i Uskrs jer nemamo ni uvjeta za nešto veće. Na području župe nema puno siromašnih, ali ima obitelji s više djece u kojima jedno ili oboje rade, ali to nije dovoljno za kvalitetan život.« Balgač ističe da je uvijek optimist, jer kao vjernik pouzdaje se u Božju providnost i bolje sutra. Komentirajući odlazak mladih iz Hrvatske, kaže: »Mladi odlaze, ali mislim da je to uvelike pomodarstvo i da će ono stati. Posla u Hrvatskoj ima, ali problem je u institucijama i medijima. Krivo se radi s državne strane. Tu treba više angažmana, manje birokracije, više pravde i pravičnosti bez politizacije, jer to mladima daje jamstvo.« Balgač navodi da ima nekoliko branitelja koji redovito dolaze na mise te nađu mir u razgovoru s Bogom. »Kao branitelju i logorašu jednostavno mi je potrebna misa, tu se nađem sa svojim Bogom. Prije sam se puno više opterećivao glede problema hrvatskih branitelja i njihova dostojanstva. Vidim da se neke stvari događaju, a nama braniteljima ništa se ne događa jer na neke stvari ne možemo utjecati. Naravno, silom ne možemo i ne smijemo ići više Hrvat na Hrvata kao što je to bilo na Markovu trgu prigodom prosvjeda. Hvala Bogu, našao sam svoj mir u župnoj zajednici, u Caritasu i pastoralnom vijeću koje ima 17 članova. Mi smo savjetodavni, ali istodobno se okupimo, radimo, pomažemo. Posebno smo ponosni na svoga biskupa i svoju biskupiju, na biskupa Vladu Košića, jer on ne šuti, govori istinu. Istina mora biti polazište. Isto tako, župa nam puno znači jer imamo svoga svećenika, možemo mu se obratiti u bilo kojem trenutku. Moram pohvaliti i našega župnika o. Andrzeja Woska koji je otvoren i uvijek dostupan.«

Pjevanje za sve

U mladoj župi Kutinska Slatina dobro upjevani župni zbor animira pjevanja na liturgijskim slavljima, a vodi ga Miroslav Švirtlih koji je učitelj klavira u glazbenoj školi u Kutini. »Tu vodim zbor ‘Alojzije Stepinac’, a radim u Kutini u glazbenoj školi«, navodi voditelj zbora Švirtlih. Ističe da je velik interes za pohađanje glazbene škole, posebno na popularnijim instrumentima kao što su gitara i klavir. »U župnom zboru nas ima do 25 članova. Naravno, prema svojim mogućnostima okupljamo članove različite dobi, od najmlađih do najstarijih. Pjevamo klasični repertoar i pjesme koje su dužega vijeka. Pomalo imamo ‘izlete’ u duhovne šansone i novije pjesme, jer dio puka to voli. No, istodobno, pazimo na liturgiju. Normalno je da ljudima pokušavamo prilagoditi pjesme koje su im više u uhu, jednostavno da animiramo puk tako da se svi uključe u pjevanje.«

»To je nešto neopisivo«

Aktivna članica župnoga pjevačkoga zbora Vera Voldeski majka je četvero djece, triju kćeri i jednoga sina. Radi, ima redovit posao i plaću. »Zbor me ispunjava, to mi je zadovoljstvo u kojem uživam, koje me opušta i što mi je na neki način regenerator«, navodi zborašica. »K tomu, važno je svjedočiti vjeru svojoj djeci, jer mi smo roditelji prvi učitelji. Oni nas oponašaju, jednostavno sve polazi iz obitelji, prvotno od roditelja. Premda radim u smjenama, kad god mogu ja sam u zboru, jer ono što tu doživljavam nešto je neopisivo. U prvom redu to je zajedništvo, zatim zahvala Bogu kroz pjesmu, međusobno upoznavanje i druženje.«

Zborašica na violini je Antonija Polak koja pohađa peti razred srednje medicinske škole, stanuje u učeničkom domu u Pakracu. »Tamo sam do petka, a vikendom dolazim u svoju župu i uključim se u zbor«, navodi violinistica. »Sviram violinu, zapravo u četvrtom razredu osnovne upisala sam glazbenu školu i završila sam šest godina na violini. Sestra mi svira klavir, a brat gitaru. Glazba nam je važna u obitelji. U župnom sam zboru jer želim dati doprinos izgradnji naše zajednice.« Buduća medicinska sestra Polak ističe da planira upisati studij sestrinstva, naravno ako ispuni kriterije. Jedan od većih promašaja je petogodišnja srednja medicinska škola koja je uvedena mimo svih realnih potreba zdravstvenoga sustava. »Većina mojih kolega pošla je u gimnaziju i logično je da na maturi lakše prođu od nas koji smo u struci, a želimo nastaviti dalje studirati. Raduje me da iz svoje generacije imam kolegu koji je pošao na bogosloviju.«

IZVORGlas Koncila br. 41/2018.
Prethodni članakU ZEMLJI POPISA »Pročišćavanja« ili nadopunjavanja?
Sljedeći članakRAZVOJ TEHNOLOGIJE I PROMJENE NA TRŽIŠTU RADA Bit će posla za proizvodne radnike i stručnjake